Presudom od 16. veljače 2010. mjerodavni drugostupanjski sud odbio je kao neosnovanu žalbu okrivljenog člana uprave i potvrdio prvostupanjsku presudu kojom je okrivljeni utvrđen krivim što je sindikalnoj podružnici uputio 16. srpnja 2007. pisanu obavijest kojom joj je zabranio sindikalnu aktivnost za vrijeme radnog vremena i u poslovnim prostorijama i tvorničkom krugu društva, uz upozorenje da će poduzeti odgovarajuće mjere prema odgovornim osobama, tako da sindikalna povjerenica nije mogla za vrijeme radnog vremena komunicirati s članovima sindikata, već je to mogla obavljati isključivo izvan kruga društva i izvan radnog vremena, nije mogla dolaziti na sastanke, dijeliti letke, časopise i isticati sindikalni materijal, dijeliti pristupnice radnicima koji nisu članovi sindikata, tako da nije mogla kod poslodavca pravodobno i djelotvorno štititi i promicati prava i interese članova sindikata sukladno članku 189. stavcima 4. i 5. Zakona o radu (članak 248. stavci 4. i 5. Zakona o radu iz 2009.).