Sačekasmo da se dim malo raziđe i zatim uđoh u bajtu, a prvi do vrata kaže: Evo nama smjene.

evo, u zagrebu rodih prvo. u petrovoj. bez " mitologije ", bez preporuke, sa vrećicom i uputnicom dođoh u petrovu. rizična trudnoća (šanse cca 0,1 %), sjedim u hodniku, u drhtavim bliedim rukama, dva papira: jedna uputnica i jedan nalaz. ne znam ni di ću ni šta ću. suza suzu goni, a ja ih ustežem. dok sam ispuvljivala nos, začujem glas: što ste vi trebali, gospođo. ugledah pred sobom jablana od dva metra, dadoh mu papir, on pogleda i veli: pođite sa mnom ovamo. malo sačekah pred vratima ambulante dok me sestra nije pozvala unutra. tu me jablan prigleda, a sestra uputi u sobu. uđoh ja u petrovu za pola sata, taman prispila na ručak. kasnije sam saznala da je jablan bio predstojnik tog odjela, doktor kuvačić. bez " mitologije " dobih svu potrebnu njegu, i telefon " uno vrime " u sobu kad bi me moji zvali, sestre bi kucale dok bi ulazile, a čistačice pomagale ići na wc... prvo dite, prva radost, na najsvitlijem mistu na svitu. to je, ljudi moji, europa. u splitu sam morala platiti doktoru da mi se pruži hitna intervencija radi koje sam i primljena. ni prijetnja sepsom mu nije mogla skrenuti misli s maraka. sestre mi nisu htjele pomoći ustati s kreveta da ručam, a čistačica je na moje oči, inficiranim brisačem, tjerala raskravljenu rodilju iz wc-a. neponovilo se. iskreno se nadam da se stanje popravilo. tada je još bio rat i možda im plaće kasnile i možda... ma nemam pojma... pišem da ubijem vrime do 4 sata

A kad smo već kod Europe, uđoh nedavno u skromnu radnju simpatičnih krojačica u Ivše Lebovića koje mi u recesiji sve češće prekrajaju suknje s broja 42 na 48. Na zidu spazih uljudno, krasopisom ispisano upozorenje mušterijama da na prepravke obavezno donesu čistu robu.

I uđoh u tu svježe plavo pofarbanu dobro mi znanu prostoriju, ugledah poznate mi ljude, al nitko ni da bi mi uputio koju riječ.Sve same interne fore i forice, priče sa zadnje premijere (na kojoj me, treba li spomenuti, nije bilo). I Tjeskoba, naravno.Moja.Ona je popunjavala svaki makar i poluprazni dio sobe dramskog studija 4. »Moglo bi bit ok », mislim si u svojoj svega punoj glavi.

Izolovah se potpunoma od ljudi i uđoh u bliži kontakt sa svijetom i znanošću, literaturom i novinama.

Kako uđoh u svijet, glavačke ili stojećke, četveronoške ili drukčije, ne bih vam znala kazati, ali znam da prvi moji koraci u život bijahu glatki (kao i našem malom psu Takerlu) i da mi bješe vrlo zima.

Uđoh u malu prostoriju u kojoj ima mjesta za jedan omanji stol, dvije stolice za liječnika i jedna za pacijenta.

Uđoh u parobrod i stadoh se vozati po kanalu prisluškujući razgovorima.

Nakon kruženja, uđoh na unutarnji balkon i popeh se na kat više.

Zatvorih dušu među dlanove, dlanove siromaha sa zapada i uđoh u kristalni dvorac u kojem Nox plavom Safiru poklanjala znamenje ljubavi i pretvara ga u dragulj izlječenja od opasne, bezimene bolesti.

S olakšanjem uđoh u toplo predvorje i odmah raskopčah kaput.

Danas predvečer uđoh ponovo u onu prostoriju s pultom.

U katedralu jedne teške noći, uđoh tiho i priđoh do oltara, Sa zvonika jecahu zvona stara, htio sam duši molitvom pomoći, kad tamo pri tamnom visokom odru, jedna žena gledaše u daljinu, Tri su joj boje ovile haljinu, prepoznah crvenu, bijelu, modru.

UR je zakon:) Ah, ne našavši ono po što dođoh, okrenuh se i uđoh u New Yorker.

I, kao što rekoh, uđoh ja jučer pred zatvaranje u trgovinu u Petrinjskoj, pogledah bez nekog posebnog plana što je nova u dućanu, popričah sa prodavačicom, zapitah ju nešto o parfemima u " sticku "... a ona mi reče: " Znate, trenutno nemamo baš veliki izbor, doći će početkom ožujka... no, ako želite vidjeti nešto drugačije, nove parfeme naše proizvodnje, možete svratiti u naš posebni dućan tu u blizini. " " Paa ", rekoh ja poluzainteresirano, već sam bio pomalo umoran i išlo mi se kući, " možda bih mogao... " " Samo odite, sigurno će vam se svidjeti, pomalo je neobično... ", rekla je prodavačica.

Napokon ugledah neka vrata i uđoh u namjeri da priupitam za pomoć.

Uđoh u nebeski vrt, u deveti krug Danteovog raja i vidjeh rođenje u štalici, uskrsnuće na istoku, sunčano čudo u Fatimi, Marijino čudo u Lurdu i Međugorju, zrcaljenje Torinskog platna u fontani snova.

Nedavno uđoh po djecu u vrtić kad začuh glasić nekog malenoga gdje viče na sav glas: »On nema mamu

Kakav jad pomislim i izađem van... upalih svoj teleporter džepnog izdanja što ga nabavih kod šanera na uglu što su prodavali cigarete, petarde i nove zxr teleportere serije 2306 g i umjesto u centru završim u nekakvoj lokvi koju okružuje nekoliko ruševnih zgrada i nešto što je bilo nekakva dvorana... sunce vam vaše pomislim, znao sam da nisam trebao kupiti teleporter od njih, presumnjivo su mi izgledali... no nisam previše očajavao, jer bijahu tu nekakvi kafići, disco klubovi i ja uđoh.

Prestrašno... to je sve što mogu reći... to je neviđeno... toliko glume od ženskih persona nisam ni slutio, svaka se obnaša kao da je jedina i da je najlijepša žena svijeta, da ne spominjem svaki pokušaj pristupa završavao sa neuspjehom, a frajeri, sve nekakvi balavci koji glume velike face, mafijaše i svi bi izazivali nerede i provocirali, da ne spominjem da su imali kockaste glave i kako su glumili da su pijani da ne znaju sa sebe... teška vremena brate moj... preteška... ni slutio nisam sve ovo i teško sam prihvatio tu činjenicu šta nam budućnost nosi, te stisnuh undo move na teleporteru i uđoh u time machine, hvala Bogu rekoh, nije zakazao teleporter, vratih se u sadašnjicu i vratih pilu neprimjetno timetraveleru koji od umora i umjetnog osjemenjivanja krava nije ništa primjetio i zaputih se kući... narednih tjedana sam sjedio na kauču bez riječi...

Stjepan se udalji, a ja tiho uđoh u sobu moje žene.

Dakle, uđoh u sobu dežurnog policajca u solinskoj policijskoj postaji.

Ući u sebe i otkriti ritam u sebi to je cilj radionice Ples ritmova na kojoj sam sudjelovala jučer... rezultat je zapanjujući... ja koja i inače puno istraživački plešem, još sam dublje ušla u ritam, prirodni, spontan, prirođen mom tijelu.... uđoh u sebe... nevjerojatna stvar... kao neko pročišćenje... uopće nisam bila svjesna koliko sam raspršena, koliko zaboravljeno je moje unutarnje biće, premda ga stalno vadim, prozračujem, otresam prašinu... ipak ima puno neosviještenih dijelova... radionica je intenzivna, traje tri sata i lako je vođena, tj. sve se odvija prirodno, ugodno ali učinkovito... svi ljudi koji su tamo sudjelovali, različitih generacija i oblika tijela došli su do velikih osobnih postignuća u realizaciji svog unutarnjeg plesa... ovo je otkriće za mene... živa terapija... tema kojom se imam namjeru baviti... ovdje ima jako puno prostora da se razvijam, istražujem svoje mogućnosti, svoju dušu i tijelo...

"... Pred kraj zamornog dana uđoh u ugao mletačke granice što prolazi između krševitih mramornih bregova, kojima iz podnožja izbija rijeka Norin prepuštena sama sebi od izvora, ona zbog toga pretvara u močvaru prostranu površinu polja obrasla trskom, vrbama i samoniklim johama.

U svoje vrijeme, kad ostavih školu, uđoh u komptoar.

Uđoh u crkvu, odslušah kraj mise i stadoh u red da se pričestim.

Sa tugom uđoh; a sada radostan dalje kročim Pun zahvalnica svih, Da uživam tu na Zemlji Među legijama živih.

poslaše ga na psihijatrijsko vještačenje. on reče psihijatru da je jednostavno takav, da voli djevojčicama pokazivati hrenovke ali ne samo hrenovke već i druge stvari banane, brancine, srdele, kukuruz, krastavce, tikvice, ponekad čak i taj divni ljubičasti patliđan možda je bio malo čudan no u svim ostalim kategorijama društvenog života normalno je funkcionirao, bio je čak natprosječne inteligencije i psihijatar nije znao što da misli o tome. na prvostupanjskom sudu osudiše ga na 2 godine uvjetno uz obavezan psihoterapijski tretman i društveno koristan rad. odvjetnik ga savjetova da uloži žalbu, nikoga on nije ugrozio (niti fizički niti psihički) time što je pokazivao hrenovku, običnu HRENOVKU moramo se zapitati što se to događa sa našim društvom kada se čovjeku priječi da ide naokolo i pokazuje što god ga volja hoćemo li možda u zatvor poslati sve tezgare? moramo se zapitati što se to događa sa našim društvom kada premijerka proziva televizijskog snimatelja zbog majice na kojoj piše ne trebam seks, vlada me jebe svaki dan i kada dan kasnije isti dobije otkaz na komercijalnoj televiziji hej, komercijalnoj televiziji moramo se zapitati što se događa sa našim društvom kada... - dobar dan, voznu kartu molim - nije pitanje imam li voznu kartu ja, već imaš li je ti moramo se zapitati što se to događa sa našim društvom... lude misli opsjedaše me dok sam se vozio tramvajem br. 7 prema atelijeru. izađoh stanicu prije da kupim tekući b-vitamin i malo se smirim. prolazeć ' kraj crkve Marijinoga uznesenja pomislih kako već dugo nisam bio u Božjoj kući. uđoh. unutra je bilo ugodno s obzirom na vanjskih 33 C te sjedoh na klupicu. crkva je bila prazna. samo nekolicina starih baba, tih ogavnih lizačica oltara čija zloba uskoro dolazi na naplatu pssss... otvorio sam limenku i nazdravio Isusu, respect stari, rekoh no i dalje me mučilo pitanje pokazivača hrenovki što svećenik misli o tome, kopkalo me ušao sam u ispovjedaonicu. oče reci sine moj sanja sam noćas Krishnu, rekoh gadno, reče on gadno rekoh ja i, upita on pokazao mi je hrenovku. auuuuuu ne govorim metaforički, rekoh, stvarno mi je pokazao hrenovku auuuuuu znači gadno gadno, sine moj i onda mi je rekao: idi u prvi supermarket, kupi hrenovku stani pred školu te učini isto što i ja. i? učinio sam to ne valja sine moj, ne valja ne? veliki grijeh, veliki grijeh... ako već moraš nešto pokazivati pokaži onu stvar kako već priliči pravom muškarcu pimpek? da sine, pimpek... i nije važno kakav je, samo ga pokaži pa zar to nije grijeh jest sine, grijeh, ali manji je grijeh pokazati pimpek nego hrenovčicu. oče, jeste li sigurni? sasvim, ja to činim svaki dan. želiš ga možda vidjeti? pa sad kad sam već tu, što ne svećenik podigne mantiju i pokaza mi brancina. oh, pardon, reče, ne znam otkud ovo tu. baci ribu na pod i snažno ju šutne nogom. potom izvadi pimpek. bio je dugačak i velik. glave ljubičaste kao patliđan. dobar je rekoh. i ja to mislim sine moj, kada se ukruti čvrst je kao batina. njime omekšam junetinu dok ju pripremam na saft. želiš li me možda gledati dok masturbiram? ne hvala, oče još nešto sine moj? ništa više. onda pax vobiscum six pack, uzvratih ja. izađoh smeteniji no što uđoh. nisam očekivao ovakav rasplet, tj. zaplet. zaplet ili rasplet? tko zna, uglavnom trebao sam još jedno pivo. vratih se natrag u trgovinu i maznuh pivkana odmah kod frižidera. u atelijeru stvari počeše dobivati smisao. istiskao sam umbra-smeđu na paletu kada netko strogo zakuca na vrata...

Draga Ana, zbog tvoga nazivlja i sjajne igre riječi, zbog tvoga talenta što se ko barjak vije, i ja u rime uđoh i postadoh pjesnik, bolji nego prije

Nošen tim iskustvom, apsolutno protiv svoje volje, potpuno nespreman uđoh u rat.