imaš prilog. kakve koristi kad ga ne znaš otvorit. hm, ma da. šta je stvarno tako loše? o bože, meni je u toj njihovoj priči njega ža puno više nego nje. ili je nije toliko dotaklo ili to ne pokazuje. iako mislim da jedino šta nju može uzdrmat do temelja je ona sama. manje je važno oće li koga usput pregazit.ili više njih. ono " sretno " bilo još jedan pokušaj humora. neuspjelog, apparently. da ti je neko tamo u travnju ove godine rekao da ćeš jednom pričat sa sevenom mislim da bi ga pogledala sućutno i preporučila neke jake tablete za smirenje. pa čovjek bunca e, vidiš, usudila si se ić toliko daleko u iščekivanju i gle sad; nespretno započet razgovor i taj sramežljivi osmjeh. nešto malo u lijevom prsnom košu raste.i kuca jako, jako. znam da je glupo, ali sad mi se čini da za ostale nikad nije ni bilo mjesta. pitam se jeli još s onom curom u crvenom kaputu. (isprepliće prste u neki čudan oblik i žmiri. nokti su načinili male brazde na dlanovima, dodali neke nove crte. ljubavi možda? kapci su teški od silne želje za srećom nekih dvoje stranaca koje obožava više od ičeg sada.) nekako mislim da nije. možda je sad u nekoj sivoj sobi i on sretan. i negdje u mislima stižu ga davna prokletstva; another dance... i to s tobom bejb. u štofanom darcyjevskom odjelu s apsurdno velikom leptir mašnom, a ti u dugoj modroj haljini s prošivanim rubovima i šminkom boje meda. kose vezane u neurednu pletenicu. preblizu je. osjeća svaki tvoj trzaj. dok te drži misli kako imaš oči kakve još nigdje nije susreo. i neće.za njega je potraga završena. " o bože, zar mora stajati tako blizu... " prima te malo čvršće, nisko u struku... ruke su mu tako hladne.. " hoće li poljubac sve uporopastiti? oh zaboga, misli domagoj, misli " vas dvoje i ostatak svijeta. can ' t slow down. želim da sutra ušetaš nonšalantno u sobu i osmjehneš se s vrata. i da me opet kadgod vidiš sevena uhvatiš žestoko za nadlakticu. a ja ću se okrenit nasred one hrpe u hodniku i istegnut se na prste da pokažem u njegovom smjeru. i nitko neće shvatit koliko smo očite. večeras sam pokušala započet onu priču. ali kad god se zamislim samo me opet stegne u grlu.