u oklopu očaja zglavci mi prolaze lako kroz glad u njezinu srednjevjekovnu haljinu kroz koštane prstene kroz ušne školjke kroz želudac pomilujem je tako i okrećem je prema svjetlosti prema rebru radijatora prema papučama i čašicama tulipana znam da voli rekao bi čovjek da je istegnula nogu po pogledu ali ustvari slomljenija nikad nije bila s lakoćom bi se slomilo njezino tijelo na sjever i na jug i na komadiće.