Na mjestu nesreće su se za vrijeme očevida okupili članovi obitelji i prijatelji stradalih koji u šoku i nevjerici promatrali užasan prizor.

Svi oni koji imaju želuca pratiti reality show Toddlers Tiaras na televizijskom kanalu TLC, mogli su vidjeti zaista užasan prizor koji prikazuje kako ambiciozna majka vodi svoju petogodišnju kćer na čupanje obrva voskom.

Užasan prizor koji nikad neću zaboraviti.

Užasan prizor zatekao je volontere udruge " Šapica " kad su ušli u kuću u Harmici u Brdovcu, u kojoj su deseci pasa više tjedana bili zatočeni bez hrane i vode nakon što je N.

19. studeni 2011. - Čitatelj je jutros slučajno prolazio pored spomenika i zatekao ovaj užasan prizor.

Užasan prizor koji nikad neću zaboraviti.

Jedan od policajaca je nakon očevida je izjavio: Dočekao nas je užasan prizor.

Plamen se vidio izdaleka. 18 godina radim kao vatrogasac i vidio sam zaista svašta, no ovo je bio zaista užasan prizor, kazao je za BBC Simon Bruford.

Za nas užasan prizor, ali stanovi su im relativno uredni i za egipatske prilike pristojno zarađuju.

Nakon nekoliko minuta naišao sam na njih na čvoru Bosiljevo, vidjevši užasan prizor... napisao nam je čitatelj, želeći ostati anoniman.

Nisam to mogao gledati mozak mu se rasuo po cijelome podu jednostavno tako užasan prizor.

Trkači su pristizali i vidjeli užasan prizor.

Do lanjske godine, osim povremenih intervencija medija i uglednih osoba kojima je užasan prizor smetao, gotovo nikakve reakcije nije bilo, a osobito Poglavarstva, koje je i inače godinama nezainteresirano za problematiku povijesne jezgre, prepuštajući cjelokupnu brigu jednom uredu, Službi za gradsku jezgru.

Volontere pazinske udruge za zaštitu životinja Happy End, ovih je dana zatekao užasan prizor na kakav ipak ne nailaze svaki dan.

Uz pomoć svoga muža provalila je u zaključanu sobu i zatekla užasan prizor.

Ponovo suočena s famoznim ogledalom... ' biraj boju ', rekla je tiho... ' evo, počinjem s lijevom stranom - neka bude plava '.. ' lijepo ', šapnula je... dodirnuvši površinu spirlanog ogledala uzimajući me za ruku, nestala je... a ja ubrzo izgubih stabilno tlo pod nogama i nađem se upravo tamo odakle je sve i počelo... u tamnoj komori s mrtvim tijelima i prokletim dušama što su mi se zapetljavale u kosu.. tek sada se sjetih zelene bočice koja je visila na lančiću oko vrata jer me mrak zaslijepio.. dodirnuh je, a ona je blještala i žarila toplinom i svjetlošću... Miriam je stajala meni s lijeva promatrajući.. zadovoljno klimne glavom.. ' sve u redu? nekako si mi bljedunjava... ' ' hoćeš mi reći što predstavlja ova prostorija? nekako me jeza hvata od nje... baš moramo ovdje biti? koja sam ja sretnica ', lagano se odmaknem frkćući sebi u bradu i sjednem na vlažnu zemlju... nađem pod prstima nekakav kamenčić i bacim ga u vodu, rijeku, jezero ili što li već... sada je izgledala mirno i tiho za razliku od prošlog puta.. nekako pristupačno, koliko je moglo biti.. ' ispružila je svoju mliječno-bijelu ruku i klimnula, podigoh se nespretno s poda.. osjetih svu težinu, nekakav teret, apatiju, bilo mi je svejedno... ponovo nesigurnost, ponovo koraci u nepoznato koje sam smatrala tuđima, koraci koji su vodili, negdje gdje nisam ni sama slutila... ubrzo se nalazismo kraj rijeke ispunjene tijelima, ostacima, zamućenom vodom preko koje je vodio most... šetale smo uzduž... pričala je... ni užasan prizor preda mnom i oko mene nije otklanjao moju pažnju s njezinih riječi... spomenula je i to da za ispavljenje grešaka nikada nije kasno, da to zapamtim... sva ona tijela koja su ležala, plutala, trzala se.. sva su ona dijelovi koje nesvijesno odbacih, koja mi nisu bila potrebna u nekom trenutku, a potrebna su itekako da budem cijelina... da budem ja... sjetih se jednog zimskog dana.. jednog ogoljelog stabla i jedne sjenovite pojave, izmaglicom uokvirenog lica, natečenog pod slanim kapljicama... obučenog u crno... vjetar je polako nosio list smočenog papira, zgužvanog... u susret je dolazio netko, netko također u crnome, netko tko je htio prići, zagrliti ju, reći da će sve biti u redu... prošao je... ona je podigla glavu i osjetila vrtoglavicu, pad, udarac o pod, bol u prsima... pala sam... iza zatvorenih kapaka promatrah kako jednom netko pruži ruku prema meni, a ja je ne primjetih... okrenuh se i nastavih nekim nepoznatim smjerom... svi prizori stapali su se jedni u druge.. samo prelazih iz jednog u drugi i sjećah se to jednom događalo... ' kako sam samo mogla previdjet da me jednom trebala i Ona, a ja sam bila na istom mjestu, ali u nekom drugom vremenu... kako nikada nisam primjećivla smješak upućen baš meni iza staklenog pogleda... oni su me trebali, a ja nisam bila dovoljno dobra ni željna pomaganja, dijeljenja ni davanja, bila sam samo ja i nitko više... ' toliko propuštenog, toliko toga za nadoknadit.. znala sam da se nešto promijenilo... znala sam jer sam stajala uz Miriam i osjećala svu snagu koju sam nekada trebala imati za utješiti, zagrliti, i reći da će sve biti u redu... napokon otvorih oči... cijela prostorija nekako se posvijetlila... nije bila bijela ali naginjala je ka bijelome... nije bilo tijela, nije bilo mulja, a most - da most-on se raspukao... oko njega bila je livada na kojoj sam kako mala lovila leptire i brala cvijeće... bio je i on-moj djed koji me čekao raširenih ruku... preskakivala sam stijene uz obalu, na omiljenom mjestu za kupanje, pljeskala rukama u valove, zatrpavala kule od pijeska, skrivala se pod pokrivačem kako bi prestrašila brata... bilo je vedro nebo s prpošnim malim oblacima i masa prijatelja koji su se nekako neodređeno smješkali-kao da nešto znaju.... bršljan je svjetlucao na starome zidu, on je bio najveličanstveniji... bršljan je uvijek bio moja najdraža biljka... sve je nekako uokvirivao, svemu je davao oblik... moja bočica oko vrata upijala je svu ljepotu koja je bujala iz danog trenutka... osjećala sam se tako ispunjeno... sve lijepo, što sam bila zaboravila da se događalo, sada je bilo preda mnom... ' oooo, pa sjećam se i ovoga... ah, kako me samo bilo sram....

No, vidjevši užasan prizor na savskoj obali kod Siska, danas nitko neće ni slučajno postaviti pitanje o počiniteljima zločina jer se unaprijed »zna« da su to ustaše i da »oslobodioci«, prema tvrdnjama najviših državnih dužnosnika u sadašnjoj Hrvatskoj, takvo što nisu mogli počiniti.

Policija je pred užasan prizor naišla nedaleko napuštenog rudnika gdje su tijela bila tjedan dana.

" O, Gospode, " zavapila sam, " zar ih ne možeš osloboditi? " Kako je to bio užasan prizor

Naslovnica albuma i njezin sadržaj bili su užasan prizor za civile.

Može se samo pretpostaviti kakav je to užasan prizor bio jer su, prema svjedočenju nekih mještana, uz vapaje i krikove neki roditelji pokušavali svoju djecu baciti kroz prozor, no zlodusi uobličeni u vojničke odore bacali su ih nazad u veliki oganj ili su ih dočekivali oštricama bajuneta.

Ovde oni posmatraju taj užasan prizor i već strahuju od budućeg suda, tako da na neki način već unapred trpe kaznu.

Kad je buka prošla, pogleda bolje i opazi užasan prizor: samo je nekoliko pera po kazivalo da su tu prije bili nojevi.

Kada su ih poslije 17 sati (centrali se Klarić javiou 17.20) pronašli, dočekao ih je užasan prizor, jauci, zapomaganja, traženje vode.

- tada tko bude u Judeji neka bježi na brda, koji bude na krovu neka ne silazi da uzme što ima u kući, i tko je na polju neka se ne vraća kući da uzme svoj plašt, nego neka bježi ne okrećući se unatrag, da mu se ne bi dogodilo da to ne bude mogao više učiniti, i nek se čak ni pri bijegu ne okreće da gleda, da ne bi sačuvao u srcu užasan prizor, i poludio zbog toga.

Zora koja je upravo svitala otkrila je užasan prizor - spaljeno, opustošeno selo.

Došli smo na to mjesto i zatekli užasan prizor.

No čim se Ann vratila doma, dočekao ju je užasan prizor.

Pozvana je i policija, koja je u sobi 101 zatekla užasan prizor.

Dah im nije posustao, on je nestao, kao da se odjenom nalaze u vakumu, mesar i njegova žena počinili su kliničko samoubojstvo, ako postoji klinička smrt, jer blijedost njihovih lica bila je užasan prizor što su ga izvršili sami na sebi.