U slučaju da postoji društvo sa visoko moralnim vrijednostima, gdje su svi ljudi moralni i čestiti, onda bi ponašanje gazde bilo van društvenih okvira, i neopravdano od strane mase, a i sam gazda bi imao razloga da bude bolji, jer i taj neko bi vjerovatno bi bio bolji od njega.No uzmimo današnje društvo, koje funkcjoniše po sistemu vuka.Uzimaš i ne pitaš.Boriš se za sebe.I uzmimo u obzir da je sve realno i da se sve dešava u ovom životu.Nema bogova, karmi, kosmiček pravde itd. Da li je ispravno ugnjetavati čovjeka.Tu dolazi do izražaja empatija i ljudski osjećaj, jer po zakonu prirode i ti si igrom slučajnosti mogao biti na mjestu tog svog radnika.Zatim bez obzira što te ništa neće kazniti, i što je sve u ovom svjetu, opet mora postojati osjećaj duhovnosti.Jednostavno osjećaj stavljanja u tuđu kožu.Moramo shaviti da je čovjek nesavršeno biće, koje je daleko od istine i bilo čega istinitog.Samim tim se postavlja još jedno pitanje u smislu ako sam ja nesavršen i teško šta za svoga života mogu napraviti da se poboljšam, zašto da se ne odam materijalnim uživanjima i nemoralnosti.Zašto da težim nečem što je daleko i nesigurno.Kada smo već svi u opštem smislu nesavršeni, samo je pitanje da li ta moja nesvršenost ide ispod ili iznad sadašnjih društvenih normi.Možda za 1000 godina bude bolje a možda gore.I zašto da ja kao pojedinac gledam druge, kada to ne vodi nikakvom napretku u opštem smislu.E tu se postavlja pitanje mikrosvjeta.Svjeta u kojem pojedinac živi.Sve je stvar šta koga zadovoljava.Nekoga zadovoljava ubijanje, nekoga pomaganje drugima, zavisno od gena i sistema slučajnosti koji su oblikovali moju ličnost.Na meni je hocu li se promjeniti ili ne.Ako me zadovoljava pomaganje drugima i ne izrabljivanje radicu to, a ako, radicu nešta drugo.Tada dolazimo do potpune individualizacije koja nas vodi u propast.Zato ipak treba da se vodi računa o drugima koliko toliko.Ne treba biti budala, ali nanjeti drugome bol je loše, jer u isto vrijeme si i ti mogao biti na njegovom mjestu.Jednostavno mora postojati ta neka duhovna intligencija.Taj osjećaj tebe kao pojedinca.Samim tim kada uspješ ostavriti tu dobru empatiju, moćićeš uživati u tome isto kao što neko uživa u svom bogatstvu.Čak iako stičeš dobit i ako si kapitalista moraš imati neku granicu, i biti racionalan.To da li je neko ateista, teista, vjernik ili pak šta drugo nema veze.Znači ti i ako si vjernik i vjeruješ u Boga te si dobar prema drugima, dobar si jer se bojiš kazne ali ne radi čovječnosti? Jednostavno ne može se živjeti kantarskim načinom života i uvjek treba gajiti u sebi tu empatiju i duhovni inteligneicju jer si samim tim drugačiji i savršeniji od drugih.