Pospremila sam ucionicu tako da Severus ima sve spremno za sutra.

Onda možemo onaj dio u kojem sad ucite napraviti u pravomsmilsu rijeci, ovaj, pretvoriti u kompjutersku ucionicu za studente.

Postoji jedna najbolja uciteljica na svitu, Vanja Aranza sa kojom se godinama dopisujem i koja je bila presretna kad smo joj najavili nas dolazak i posjet razredu.Vec na ulazu u ucionicu docekalo nas je puno poklona, Adrian je dobio pistaljku, kapicu " zvrk " i pile a djeca su se odusevila nasim poklonima u stilu cokolada i grickalica.

A zasto kad udjem u ucionicu iz latinskog osjecam neki veliki strah?

14.4 je bio dan slobodnih posjeta u adrianovu ucionicu a tema je bila svemir i prihvacanje razlicitosti.

Uveli ih u njihovu ucionicu, neku veliku sobu kakvu nisu vidjeli ni u jednoj zmijavackoj kuci; posjedali ih na stolice.

Djecica hitno, prvi put otkad su usli u ucionicu, podigose sramezljive glavice toliko visoko da mogose vidjeti sliku i usmjerise na nju znatizeljne i zacudjene poglede.

Ako to mislis mozes napustiti ucionicu i pasti napitke a ja cu zamoliti McGonagallicu da mi da nekog drugog, nekoga tko zna sto je bezoar - rekla sam ljuta.

Vracanje studentskim obvezama u ponedjeljak te prepricavanjem neponovljivih plesova nasih kolega, pozitivni komentari ispunili su svaku ucionicu Medicinskog fakulteta.

Primjetila sam da su Brazilci ucionicu u medjuvremenu pofarbali u zuto, zeleno i plavo i stavili keramicke figurice Bogorodica na police.

Vec smo se sjele u ucionicu, test ispred nas...

Tada smo u hotelu formirali ucionicu sa 12 racunala spojenih na Internet poprecnom vezom prema Splitu i zajedno s njemackim predavacima naucili prisutne nastavnike osnovama koristenja Interneta.

Vodila me je po skoli pokazujuci mi svaku ucionicu, a za svaku ucionicu pricala je novu pricu.

Tom IV Djeca su se grohotom nasmijala vidjevsi neki Lik, pola Zena pola Rudar, malo pogrbljena, sa jednim Zubom i cigarom u ustima, kako ulazi u ucionicu. Djaco, vasa redovna i prava uciteljica je na godisnjem.

Savrseno bas po mom ukus, naravno Cissy je odmah pocela gundati cim smo usli u ucionicu.

Sandy i Marius su usli i smjestili se u ucionicu i pripremili za dvosatno slusanje, a Odin i ja smo ostali da se suocimo sa mojom sestrom i njezinom kompanijom. O sestrice vidim upoznala si jos jednog cudaka.

Gledala me neko vrjeme dok nije napokon izustila Mama i tata ce saznati za ovo samo da znas i onda je odjurila u ucionicu a sve ostale su pohitale za njom.

Dosli smo nesto ranije pred ucionicu i vidjeli Sandy i Mariusa kako se upustaju u raspravu.

Usla je u ucionicu te sjela u prvu klupu do katedre.

Antonio, istim zivopisnim putem povezao prema nasem malom centru odnosno curice u novu buducnost, koja je pocela vec sljedeci dan, kad su se s ostalim djevojkama u svojim skolskim uniformama postrojile pred ulazom u skormnu ucionicu, te uz molitvu i intonaciju ekvadorske himne pred ekvadorskom zastavom, uz upute njima stroge s.

Sto nije u redu? - pitala je Ginny sva zbunjena. Ma sve je u redu. - odgovorih joj brzo te udoh u ucionicu.

Naime, jedno dete je za vreme trajanja casova fizickog vaspitanja zatrazilo od nastavnika da ga pusti do toaleta, sto je ono iskoristilo i otrcalo u ucionicu ne svog, vec drugog razreda sa kojim su imali zajednicku nastavu u sali za vezbanje

dan zapocmem rano ujutro, sa suncem, na obali jezera na kojem zu vrbe zazelanile i njisu se na jutarnjem suncevom vjetru... to znaci da ustajem oko sest, kada ne zaglibim vani navecer... tamo se spremaju zaplesati i zavikati svi oni starci dok prolazim kroz njih jos obucena u san... iako me vec dugo vremena gledaju svaki, ok, skoro svaki dan uz rijetke iznimke jos uvijek nalaze na meni razne zanimljivosti te sa vec izuzetno budnim pogledom uvijek iznova usmjeravaju strelice prema meni, nekada te strelice uzimaju nekada daju, ovisno u kakvom sam snu... i iako su to isti ljudi na istim mjestima, ja sam razlicita kada prolazim, valjda ovismo o njihovom snu... za njih sam lao wai, gui zi, stranac, vrag, djavo, necastivi, visoka, debela, cudna... dodjem onda nakon desetominutne setnje do mjesta na kojem stari Xue, ucitelj, cini mi se vec stoljecima radi formu 88, svako jutro sa suncem... kasnim, uglavnom, rijetko dojem na pocetak, ubacim se medju njih troje cetvero... kako kad, nekad i kojaleti doleti prije pa onda i medju pet, ali nikada vise od sest... zavrtim se u ostatku forme s njima, precesto se izgubim, ne vise u pokretu ali u glavi... svjesno, svjesno, vrati se... onda se vracam unutra, zarolam opet... pa mi se onda desi da zaveslam... pa mi se onda dogodi da imam osjecaj da to radim prvi put u zivotu... vrati se... pazi na desno koljeno... ne ostaj u nogama, spusti dva metra u zemlju... pogledam xuea... e onda tek vise nista ne osjecam, najradije bi stala i samo ga gledala... kako stari vozi, sto bi se reklo mislju, djelom i duhom... na kraju opet sam u nekom drugom snu, ali tijelo se jos bori za spavanje i pokusava popiti sunce i tesko mu je prihvatiti te tokove energije, malo su ispresjecani jos uvijek... nakon 88 lagana lekcija... ne previse onako usput... zadnji mjesec radimo guranje dlanova... a kad me tek to zavrti, uh, razmisljam samo o, u, na tom principu, pusti, pusti, neka tece, ne drzi, ne guraj, ne napustaj, gdje jedno staje drugo pocinje... samo pusti... i tako se onda malo istrzam u rano jutro, pa se potom vratim u sobu, napravim kavu i popijem je na krovu uz jednu cigaru... gledam krovove grada, tj, vrhove velikih staklenih zgrada na istoku i platane, koje su isto vec jako zelene, a zazelenile su neprimjetno, na zapadu, prema obali zapadnog jezera... ispijem tu kavu, vrtim po glavi malo znakova, kao pripremam se za sat... obavim fizioloske potrebe... vratim se u sobu i spremim knjige u torbu, napunim termosicu zelenog caja, nekad cak i doruckujem... na izlazu iz sobe domar koji uvijek sjedi na ulazu na treci kat upita, tj pozdravi, jer ovdje je navada umjesto pozdrava postaviti pitanje, kao npr. jes ' jeo/la? ili di ' ces? e tako on mene pita ides na nastavu?, al to su na kineskom dvije rijeci i ona upitna-ma: shang ke ma?... odgovorim shang ke, pa prodjem pored njegovog stola, pa potom kroz lebdeci tunel koji spaja moju zgradu sa drugom u kojoj je ucionica... u tunelu, ma nije tunel kada je na trecem katu, to je lebdeci prohodnik, e pa u prohodniku, mogu osjetiti vanjsku temperaturu i ocjenik kako ce bit u ucionici... zato se nekada od tamo vratim u sobu po neku majicu... uvjek imam problema sa kljucem, jer je isti zapravo cip kartica pa se pitam jesam li ga uzela ili ne... prodjem prohodnik, hodnik, stepenice, popnem se kat vise, cetvrti, hodnik sa staklenom stijenom koja gleda na glavni tako rec trg u sredistu akademije... opet se pitam zasto ta atrhitektonska dekoracija u sredistu oko kruga izgleda tako agresivno... udjem u ucionicu, kazem uciteljici dobro jutro na kineskom i nasmijemo se jedna drugoj kad nije juzina... sjedam za svoje mjesto u toj osobnim separiranim mjestima i monitorima i radijom i slusalicama opremljenoj ucionici... osjecam se izolirano na takvom mjestu, a opet sudjelujem u grupi... unutra je uglavnom nas sest... nikad vise od devet... sat i po nove lekcije, pa pauza od dvadeset minuta, u pauzi odem po jabuku, pa onda jos sat i po... pisem zakove koji su u stalnoj upotrebi vec u rukopisu, al nije da bas pricam puno... nastava gotova, xia ke, se kaze... natrag dolazi stalno krucijalno pitanje... a sta jesti... vrijeme je nudli 2 u kineskoga naroda, a ja se svaki dan pitam kako izbjeci sve sto je na tom kikiriki ulju... nastavak slijedi sada idem lec ovo ponoviti i sutra...

Najradije bi se bila wratila u ucionicu riesiti test do kraja.

Besplatne udzbenike, besplatan prijevoz, besplatnu hranu u studentskim menzama, besplatno skolovanje, ali sa druge strane ni jedan od roditelja nebi otisao u skolu okreciti ucionicu, popraviti slavine, ocistiti skolsko dvoriste ili napraviti bilo sto volonterski kao sto je slucaj u Australiji

UDE HASO PRVI U UCIONICU I PREDSTAVI SE KOMISIJI.

Svaki sastav ce imati ucionicu u Osnovnoj školi u kojoj ce se moci preskinuti, boraviti, jesti, odmarati se isl.

Sto se svede na kraju price na ucionicu punu nezainteresiranih ljudi, tako da stvarno nije u redu da predavac ne trci za jednom ili dvije glave cije oci gledaju u njega i koje povremeno znaju i priupitati nesto.

Ustahod ostavih Brinetu u vjecnom neznanju u shocku udjoh u ucionicu pustih suzu jer je to tuzno pod dojmom ostah cijeli sat onda kad bih je pogledala rjesavala dvojbu u sebi da li da se valjam od smijeha ili da placem kao godina u biti je tuzno jer smijesno je koliko ta cura glupa kao sto je netko rekao ' samo su svemir i ljudska glupost neograniceni sto se tog prvog tice nisam siguran ' ja kazem ' visa silo, ili bilo sta ili tko, spasite me od glupih ljudi

Ucionicu je svecano otvorio pomocnik ministra znanosti i tehnologije prof. dr. sc. Robert Manger.