Dosad su osudile sve uglednije zločince, a oko 1.500 sudionika udruženoga zločinačkog pothvata nagnale su na samoubojstvo.

Presuda Haaškoga suda šestorici Hrvata iz Herceg-Bosne kao sudionicima udruženoga zločinačkog pothvata, koji su, navodno, zajednički planirali i izveli Hrvatsko vijeće obrane Herceg-Bosne i vojno-politički vrh same Hrvatske, višestruko je tendenciozna i jednostrana.

Dakle, ONI su davno odlučili hoće li braneći svoje generale odnosno vojne interese naši heroji dobiti točno koliko su već odležali ili će nam svima zagorčati budućnost i duboko u kožu i psihu pokušati utisnuti vatreni žig o narodu udruženoga zločinačkog pothvata.

Stjepan je Mesić na Haaškom sudu tajno svjedočeći u korist Tužiteljstva lažno optužio Hrvatsku da je izvršila oružanu agresiju na Bosnu i Hercegovinu, a poslije je dvaput izabran za predsjednika Republike; Državno je odvjetništvo u postupku protiv generala Mirka Norca dokazivalo krivnju audiokasetom za koju je na sudu utvrđeno da je krivotvorena, a Mladenu je Bajiću, premda nije pokrenuo istragu, ili možda upravo zbog toga, produžen mandat glavnoga državnog odvjetnika; Ivo Sanader je proveo gnjusni britanski Akcijski plan za hvatanje generala Gotovine, a zatim je ponovno trijumfirao na parlamentarnim izborima; hrvatske su ustanove i pojedinci u njima potvrdili autentičnost tzv. Brijunskih transkripata iako se prijepis nije podudarao s tonskim zapisom; Jadranku je Kosor u bjesomučnoj potrazi za tzv. topničkim dnevnicima morao zaustaviti sudac Haaškoga suda; ministrica pravosuđa Vesna Škare-Ožbolt bila je domaćica na svečanoj večeri koju je Sanaderova Vlada priredila glavnoj tužiteljici Haaškoga sudišta Carli del Ponte, koja je valjda iz tih visokih hrvatskih krugova crpila nadahnuća za optužnice i kvalifikacije poput udruženoga zločinačkog pothvata; u tom su se poslu proslavile tajne službe, strani špijuni i domaća režimska služinčad u privatnim i javnim medijima, a nitko u Hrvatskomu saboru ni iz vlasti ni iz oporbe nije zbog toga izrazio ni negodovanje.

No kao suradnike " udruženoga zločinačkog pothvata " Carla del Ponte navela je i " ostale pripadnike HDZ-a i lokalnih vlasti ".

To su glavni elementi ' udruženoga zločinačkog pothvata '.

Pazite, prvo haaška osuda udruženoga zločinačkog pothvata, zatim apostolski pohod Svetoga Oca i na kraju 23. lipnja, na blagdan Tijelova dovršetak pristupnih pregovora?

Domovinski rat nije bio moj privatni rat, niti sam bio na čelu udruženoga zločinačkog pothvata.

Tko su ti " ostali " sudionici udruženoga zločinačkog pothvata?

Inaugurirana je primjena načela tzv. zapovjedne odgovornosti u obliku koji je teško braniti i logički i pravno, 62 a nešto slično dogodit će se poslije i s etički i pravno krajnje zabrinjavajućom koncepcijom tzv. udruženoga zločinačkog pothvata.63 To će u kasnijim godinama izazvati mnogobrojne rasprave i negodovanja.64 Iz neobjašnjivih je razloga samim sudcima dano i legislativno ovlaštenje: oni su ovlašteni donijeti Pravila o postupku i dokazima.

Akcija za bolju Hrvatsku ne prihvaća prvostupanjsku presudu šestorici bosanskohercegovačkih Hrvata te odbija zaključak Haaškoga suda o postojanju udruženoga zločinačkog pothvata.

Stranka demokratske akcije Hrvatske (SDA) oštro osuđuje haašku presudu generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču i zbog visine kazne i zbog kvalifikacije " Oluje " kao " udruženoga zločinačkog pothvata " te poručuje da će samo pravedna drugostupanjska presuda poslužiti trajnu miru i dobrosusjedskim odnosima na ovim prostorima.

Šestorici bosanskih Hrvata sudi se za zločine počinjene u sklopu udruženoga zločinačkog pothvata, predvođenog bivšim hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom, čiji je cilj bilo etničko čišćenje područja Herceg-Bosne koje su htjeli pripojiti Hrvatskoj radi stvaranja Velike Hrvatske.

Poručio je da se ti događaji ne mogu povezati s Banovinom Hrvatskom iz 1939. kao teritorijalnim ciljem udruženoga zločinačkog pothvata, kako to tvrdi tužiteljstvo.

Bivši čelnici samoproglašene HR Herceg-Bosne - Prlić, Stojić, zapovjednici HVO-a generali Petković i Praljak, zapovjednik vojne policije HVO-a Valentin Ćorić te načelnik Ureda za razmjenu zarobljenika Berislav Pušić, optuženi su za zločine počinjene u sklopu udruženoga zločinačkog pothvata, predvođenog bivšim hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom, čiji je cilj bilo etničko čišćenje područja Herceg-Bosne koje su htjeli pripojiti Hrvatskoj radi stvaranja " velike Hrvatske ".

U optužnici jasno je napisano da je cilj toga navodnog udruženoga zločinačkog pothvata bio u etničkom čišćenju dijelova teritorija BiH te pripajanju toga teritorija Hrvatskoj.

Pritom se u optužnici navodi da su sudionici udruženoga zločinačkog pothvata, tj. državne institucije RH i optuženi pojedinci, radi postizanja zločinačkih ciljeva, navodno počinili dugački niz najtežih međunarodnih ratnih i humanitarnih zločina.

A otkako je Oriejeva presuda Gotovini, Markaču i Čermaku visokim kaznama i čudovišnim obrazloženjem prenerazila hrvatski narod, haaško i bruxellesko činovništvo tumači da osuda udruženoga zločinačkog pothvata, što su ga pod plaštem legalne i legitimne vojno-redarstvene akcije Oluje izvršili hrvatski predsjednik Tuđman, hrvatska vojska i hrvatska policija, nije osuda ni Oluje ni Republike Hrvatske.

No, čak i kad se uzme u obzir da sudske presude utvrđuju samo pravne aspekte složenih povijesnih događaja, te da su one ograničene na utvrđivanje kaznene odgovornosti i ne objašnjavaju povijesni kontekst nekoga događaja ili procesa, ne može se reći da je Haaško tužiteljstvo dokazalo postojanje udruženoga zločinačkog pothvata i izravnu odgovornos thrvatskih generala Ante Gotovine i Mladena Markača za stradanje civila i odlazak hrvatskih građana srpske narodnosti tijekom Oluje.

Slučaj Gotovina, a i Markač, po Pusićevu mišljenju, treba odvojiti od udruženoga zločinačkog pothvata naglasili su mediji u izvještajima sa rasprave o presudi MKSJ-a u predmetu Gotovina, Čermak, Markač.

Vrijednost je knjige u sinkronijskoj zauzetosti u kojoj autor ne bježi od problema ni od onih koji te probleme organizirano proizvode već sedam desetljeća, a ona nije samo odgovor njima, nego i portret »udruženoga zločinačkog pothvata« protiv malog, hrabrog i ponosnog naroda koji se usudio oduprijeti vlastitom uništenju te u borbi na život i smrt izišao kao pobjednik.

To ne znači da se u tom krvavom ratu nisu događali zločini i da ih nisu činili i Hrvati ali ti zločini nisu bili proizvod udruženoga zločinačkog pothvata niti su Hrvati stvarali Herceg Bosnu da bi izvršili zločine nego da bi spasili svoju glavu i živote svojih obitelji, da bi spasili Bosnu i Hercegovinu.

Haaško tužiteljstvo bivše čelnike samoproglašene HR Herceg-Bosne - premijera Jadranka Prlića, ministra obrane Brunu Stojića i zapovjednike Glavnog stožera HVO-a generala Milivoja Petkovića i Slobodana Praljka, zapovjednika vojne policije HVO-a Valentina Ćorića te načelnika Ureda za razmjenu zarobljenika Berislava Pušića, optužuje da su počinili zločine u okviru udruženoga zločinačkog pothvata, predvođenog bivšim hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom, čiji je cilj bilo etničko čišćenje područja Herceg-Bosne koje su htjeli pripojiti Hrvatskoj radi stvaranja " velike Hrvatske ".

Tim protupravnim napadima HV je počinio i zločin prisilnog premještanja, odnosno deportacije, a baš to su glavni elementi udruženoga zločinačkog pothvata.

Generali Gotovina i Markač su slobodni, nije bilo nikakva udruženoga zločinačkog pothvata.

Pa taj je čudovišni sud na posljetku poništio svoju osudu Hrvatske zbog udruženoga zločinačkog pothvata.

Posebno zaprepašćuje onaj dio obrazloženja presude kojim sudsko vijeće prihvaća tvrdnju tužiteljstva o postojanju udruženoga zločinačkog pothvata hrvatskoga državnog vodstva, tj. poimenice spomenutih danas pokojnih predsjednika Tuđmana, ministra obrane Šuška, načelnika Glavnoga stožera generala Bobetka, odnosno Červenka, te optuženih generala Gotovine i Čermaka, kojemu pothvatu je bio cilj prognati i deportirati Srbe s okupiranih područja Republike Hrvatske, oslobođenih vojno-redarstvenom akcijom Oluja na početku kolovoza 1995. Prihvaćanjem ovakve kvalifikacije sudsko vijeće je uvelo u međunarodno kazneno sudovanje institut udruženog zločinačkog pothvata koji ne pozna niti stalni Međunarodni kazneni sud (ICC).

Jedina ključna točka optužnice svakom od šestorice Hrvata iz BiH glasi da su navodno pripadnici udruženoga zločinačkog pothvata, kojem su navodno na čelu bile sve ključne državne (političke, vojne, policijske, sigurnosne i druge) institucije Republike Hrvatske (RH).

Na prvom se mjestu u optužnici kao pripadnici udruženoga zločinačkog pothvata doslovno navode institucije Franjo Tuđman, predsjednik Republike Hrvatske (preminuo 10. decembra 1999.), Gojko Šušak, ministar obrane Republike Hrvatske (preminuo 3. maja 1998.), Janko Bobetko, jedan od najviših generala u Vojsci Republike Hrvatske (preminuo 29. aprila 2003.), Mate Boban, predsjednik Hrvatske zajednice (i Republike) Herceg-Bosne (preminuo 8. jula 1997.), a tek potom poimence su navedena šestorica Hrvata iz BiH protiv kojih se formalno vodi ovaj sudski proces te poimence trojica već prije pravomoćno osuđenih Hrvata iz BiH: Dario Kordić, Tihomir Blaškić i Mladen Naletilić (zvani Tuta).

Ivo Josipović, Vesna Pusić, Jadranka Kosor i njihovi istomišljenici postali su dio udruženoga zločinačkog pothvata kojemu je cilj postizanje ravnopravnosti Hrvata u BiH.