Malo više ugađaj sebi, imam dojam da si jako brižna prema drugima, a da možda pritom zapostavljaš sebe...

Po danu budi vrijedni službenik-voajer, gledaj i ugađaj kolegici, a po noći budi egzibicionista-cinik, sa supermen plaštom, kojega ćeš odbaciti kad prođe ista ta kolegica, a onda ćeš se skupa sa njom cinički smijati svome blagu

- Eto, tako je to - govorio on ljudima u selu - ti ga stvori, ti ga otrani, ti - nazuj i obuj, pol života podaj na njega i za njega, i ugodi mu i ugađaj, kad odraste, on oca u rebra - mjesto kruva - kamena.

ustani, dan za početak uhvati, omiljen napitak popi i u kolotečinu se uklopi, radi dobro, stalno, dovoljno da šefu odagnaš zlovolju a onda i familiji se posveti tetoši, ugađaj, da ne strepi, svakako i sebi udovolji ako treba i izmigolji, sve mora biti po špagici nikad u neželjenoj frci, spavaj brzo, ljubi obavezno jedi usput al kvalitetno, i nemoj nikad da te zbog ičeg uhvati kriza ne kažu bez veze da život je jedan i ne postoji repriza....

Dok god se prema svima odnosite ljubazno, profesionalno i korektno, njihov je problem jeste li im simpatični ili niste. uostalom, znate kako se kaže - ne možeš ugoditi svima, zato ugađaj sebi.

A što ću, fino izvaljen u svoja kolica činim sve na veću slavu Božju, pročešljavam tekstiće za novi librić: Ne ugađaj ovom ili onom da glasno dozivaš Isusa.

Ugađaj isti, ili bolji; cijena neusporedivo manja.

Za poseban ugađaj koji možete stvoriti za Badnju večer svakako je, uz uređivanje stola, bitna i glazba.

Dotad budi sama i uživaj u svome društvu i ugađaj sebi.

Ja Helex pijem rijetko i neredovito, tj. po potrebi, a to ovisi o tome kak se osjećam.... npr. u ova 4 mjeseca bio je period od 5 tjedana da nisam popila ni jednu jebenu tabletu..... Al kad je došao Božić, Nova godina, ja bila puno doma s mamom, sve me to sjebalo pa sam bila " prisiljena " popiti koju tabletu..... Znam da je sve to sranje, te tablete, al ponekad se čovjeku subjektivno čini da se ne može smirit taj čas ako nešto ne popije.... Govorim ja sebi sve ono što mi govori psihoterapeutkinja - tipa, " sve će bit u redu, smiri se, opusti, pusti da vrijeme teče, radi, stvaraj, ugađaj si, ne boj se, nećeš umrijet i bla, bla "... Al kad me " zgrabi " u duši, onda moj strah i depresija redovito pobjeđuju moje racionalno JA........ znam da sam preplašena i preopterećena, jer se osjećam tak čudno da se ne prepoznajem, teško mi se opustiti, strepim nešto stalno, ne mogu se razumno nikako sama sa sobom dogovoriti tj. uvjeriti se da to tak sad mora bit i da će bit bolje..... mislim, nisam ja neka maloumna osoba, samo sam preosjetljiva i preplašena, pa zato tako pizdim na svaku sitnicu......

Zato šeći malo planetom zemljom i ugađaj si.

Trebaš sebi dozvolit da budeš djetinjasta, ugađaj sebi, i ne obaziri se previše na komentare... čudi se svakom novom danu, promatraj nebo, ko ' da ga vidiš prvi put, stabla, mačke-da i od životinja bi mogli puno naučit.Općenito, ne stvaraj gotove zaključke ni o čemu, nemaj čvrsta uvjerenja, preispituj se, dozvoli greške, slijedi srce (zvuči ofucano, al ' istinito), čak i ljude promatraj ko posebna stvorenja, živo ih slušaj, osluškuj šta ti zapravo poručuju, ono, kao čitanje između redaka... i šta više u prirodu Tamo se energija najbolje akumulira... i tako, polako... ne dolazi odmah do promjene... znat ćeš i sama šta je najbolje za tebe..