Kroz san je osjećao njezin miris u nosnicama, najljepše miriše baš dok spava.Stisne se bliže uz nju, osjećajući savitljivost kičme ispod tanke spavaćice.Pada li još kiša? Cijelu noć je padala, tada ona nemirno spava.Sigurno se iz kreveta neće dizati sve do podneva.Kako voli ta njezina ugađanja kojima podilazi sama sebi.A on će skoro već morati početi gledati na sat.Zatvori ponovno oči i pokuša zamisliti da je tek legao i prespavati tu još koju minutu do buđenja.Ne ide.Izvlači se polagano, šaptajima smirujući njezino mazno meškoljenje.Ne, danas ne smije kasniti.Odijela su unaprijed već složena, ne voli se zamarati sitnicama ujutro.Ima još kave od jučer, promisli na tren i srkne je onakvu hladnu.Bez grimase je ostavi na kuhinjskom stolu.Gotovo poželi uključiti grijanje u autu, upalivši radio zaboravi na to.Starica iz susjedne kuće već je na prozoru.Čitav dan provede brojeći mačke u ulici.Uključi se u gužvu smoga i koraka.Čekanje na semaforu skraćuje bubnjanjem prstima po suvozačkom sjedalu.Tu je sjedila sinoć.Njezina preslatka mala stražnjica zavaljena u njegov skupo plaćeni komfor.Slina mu se skupi u kutevima usana od pomisli na to.Samo direktori imaju rezervirana mjesta za parkiranje.On svoj auto mora ostaviti na šljunku iza zgrade.Taman ispod svog prozora.Za vrijeme radnog vremena može gledati kako mu ptice sraćkaju po staklima.Osim kada osjeti njezin parfem na hodniku.U napadačkom pohodu.Prvo bi ga nazvala da čuje uzbuđenje u glasu, tek onda bi svratila.Ponekad bi ostajala kraće, kao da je u prolazu.Ponekad bi zaključala vrata odmah iza sebe.Bez riječi se uputila k njemu i ljubila ga dok oboje ne bi grcali nad hrpama zgužvanih i vlažnih papira.Zbilja ju voli.Takvu jednostavnu i bez glumatanja.Zvoni mobitel.Njegov ili njezin? Smijući se prekapaju izmiješanu odjeću.Njezin nije.Povuče suknju nadolje i popravi nat na čarapama.Na izlazu mu pošalje poljubac.On joj uzvrati i tek tada se javi na poziv.Taj glas.U početku je mislio da drhturi zato jer je nervozna ili preplašena.S vremenom je primijetio da je to njezin način zavođenja.Bila je svjesna svoje amazonske ljepote.Grublji glas otjerao bi i one rijetke koji su se usudili prići tom oltaru.Da, naravno da se vide na ručku.S njom su i siromašni sendviči od suhog kruha prava gozba.Mrmoreći bi prebacivala hranu u ustima, pričajući o najnovijoj izložbi koju tog tjedna postavljaju.Uživao bi samo gledajući je.Volio je način na koji bi omatala kosu oko prsta dok bi vilicom pokušavala probosti punjenu maslinu.Zašto je gladan svaki put kada pomisli na nju? Nakon ručka vrati se u ured i ostatak radnog vremena provede vidno zadubljen u analize pred sobom.Na kraju zaključi da će se sa svime time opet baviti sutra.Neće ponijeti ni laptop.Želi ovu večer samo za njih dvoje.Na putu kući svrati po ono zlatnožuto slatko vino koje toliko voli.Djevojci u trgovini još ne zna ime, ali te zelene oči ga progone u samoći.Uvijek stigne kući prije njega iako oboje rade do 16 h. Čuje zveket posuđa u kuhinji.Zna ona već da je jeo prije koja dvatri sata i obično samo spremi obilniji desert.Ostavi boci vina u hladnjaku, ne da se rashladi, dovoljno je hladno.Treba ga samo održati na toj temperaturi.Danas joj je bio dobar dan na poslu, vidi odmah.I kad je na poslu, poslom se ne bavi.Za to plaća druge.Volim te, kaže joj.Ona zastane s napol pregriženom bobom bijelog grožđa u ustima i on pomisli da će se zakašljati.Samo se nasmiješila, znala je to, ali godi to čuti svaki puta kao da je prvi.Nikada ne odgovara na to.Ne može se natjecati s njegovim istreniranim riječima.