Na nebesima prikladno izdresirani Anđeli da postupno padaju kao kiša propalih molitvi, uzajamno se podržavajući jer vjeruju da neće prenisko pasti, čekalo ih je mnoštvo demonskih munja pripremljenih na njihov svečani Dolazak, na nebesima monopatije prema zaključanom djetetu u ormaru svojeg zlostavljača, njegov anđeo se odavno sakrio od psihičke bolesti dječjeg uma, kakav savršen završetak duhovne obnove, kakav savršen prikaz krila probodenih čavlima i zakovanih na Zid nemoralnih pogleda, proglasio se Vođom, sada je u bijedi i jadu razapet na dlanovima svoje vjere koja postaje samo blago uvjerenje da je svaki kamen na putu još jedna snažna podrška mišiću noge i da će lakše podnijeti slijedeću postaju, na zidovima Izgubljenoga grada, gdje je Čovjek izgubio svaku priliku za dolazak ka svojemu bogu, i gdje anđeli ne lete Prljavim letom, omotani pupkovinom sumpora i kamfora koja ih veže za pokvarenog Gospodara, na nebesima nekoć poznatih zakona o žigosanju stopala neposlušnih ljudi, razmeđe i gorčina jedenja uginulih ptica, žrtve paljenice, izgrađene od zastarjelih Evanđelja jer se ne slažu sa zamišljenim licem Onoga, prema Čovjeku kao životniji, odupro se naređenjima nesnošljivih, ranjeni Serafin, nekoć uzdignut daleko iznad prosječnih tek stvorenih Sluga Božjih, sada je tu, da ga zajedno kamenuju po željama Neustrašivog, tko su ti pobunjenici kojima smeta ta ružna slika Boga?