Naime, premda K. od samog početka zna da nije posve izvjesno da ga je sud osudio (' ' Ja Vam uopće ne mogu reći da ste optuženi, ja čak i ne znam jeste li ' ', kazuje mu nadzornik već pri prvom razgovoru) i da ipak njegova situacija ' ' uhapšenika ' ' ne implicira nikakve promjene u njegovu životu, sam pokušava na svaki način prodrijeti u zgrade suda (koje nisu zgrade, nego se sudovi nalaze u tavanicama, u ropotarnicama ili praonicama, a te prostore u sudove pretvara možda samo K. - ov pogled) i dati pobudu za proces za koji se čini da suci nemaju nikakvu namjeru započeti ga.