Mada nudi određenu količinu stereotipnih (ili citatnih?) redateljskih rješenja (dolazak kriminalca prikazan je poznatim snimkom u kojem u kadar prvo ulaze njegove ulaštene cipele) i likova koji nisu više od klišejiziranih tipova (bedasti policajac, pijani poštar, junakova djevojka, opasni kriminalac), Sedamdeset i dva dana odlikuje se neospornim vrlinama kao što su školski dobro izgrađen scenarij, sigurna redateljska izvedba i pažljivo razvijena zastrašujuća osobnost glave obitelji, mrzovoljnog ćopavog starca Mane.