" Preblaženi Otac Franjo govoraše, da će dobar Manji brat biti onaj, koji bude posjedovao život i vladanje ovih svetih redovnika: naime vjeru brata Bernarda, keja je kod njega bila savršena i spojena s ljubavlju prema siromaštvu prostodušnost i čistoću brata Leona, koji je zaista bio presvete čistoće uglađenost brata Anđela, koji je bio prvi vitez, što je došao u Red te je bio urešen svakom uljudnošću i poštenjem; prijazan izgled i naravnu razumnost sjedinjenu s urešenim i pobožnim govorom brata Masea; pamet ushićenu u razmatranju, po čemu je brat Egidije dopro do previsokog sa vršenstva, kreposnu i trajnu molitvu brata Rufina, koji je neprekidno molio i koji je svoju pamet uvijek imao uzdignutu k Bogu, pa i onda, kada je spavao, ili što drugo radio; strpljivost brata Junifera, koji je dopro do savršena stanja u ustrpljivosti, jer je savršeno poznavao svoju neznatnost i nju stalno imao pred očima i jer je vruće želio nasljedovati Krista putem Križa, tjelesnu i duhovnu snagu brata Ivana od Pohvala (dolle Lodi), koji je u ono vrijeme tjelesnom snagom svladavao svakog drugog čovjeka; ljubav brata Ruđera, čiji se sav život i drugovanje kretalo u žaru ljubavi, prevelika briga brata Lucida, koji nije htio boraviti cijeli mjesec u istom mjestu, ali kada ga je vukla želja da ostane u kojem mjestu, odmah bi otputovao odatle i govorio: Naš boravak nije ovdje, nego na nebu " (0 gl.savrš,, pogl.85).