Kao što je primjereno istaknuo Ulrich von Wilamowitz-Moellendorff, Hermann Diels je u jednom djelu objedinio u Aristotelovom smislu i na njegovom tragu sve ono što je preostalo od predsokratovske filozofije i otada bez toga djela ne može ni jedan filolog ni filozof.

Vodeća ličnost ovoga kruga bio je Ulrich von Hutten (1488. 1523.) koji je svoje humanističko obrazovanje stekao u Italiji, a u svojim je latinskim dijalozima bio oštro usmjeren protiv posezanja papinstva i izrabljivanja vjernika.

Humanist Ulrich von Hutten u posljednjim godinama svoga života postati će gorljivi Lutherov pristalica.

"... Gospode Života i Radosti, koji si moć čovjeka, koji si suština svakog istinskog boga koji je na Zemlji, koji održavaš slijed znanja iz generacije u generaciju, kojeg obožavamo na ledinama i u šumama, na planinama i u špiljama, otvoreno na javnim mjestima i tajno u odajama naših kuća, u hramovima od zlata i slonovače i mramora, kao i u ovim drugim našim tjelesnim hramovima, mi časno slavimo spomen na one vrijedne ljude, koji su od starina obožavali tebe i očitovali tvoju slavu pred ljudima; Laotze i Siddartha i Krishna i Tahuti, Mosheh, Dionisus, Mohamed i To Mega Therion, kao i Hermes, Pan, Priapus, Osiris i Melchizedek, Khem, i Amoun i Mentu, Heracles, Orpheus i Odysseus; i Vergilius, Catullus, Martialis, Rabelais, Swinburne, i mnogi sveti pjesnici; Apollonius Tyanaeus, Simon Magus, Manes, Pytagoras, Basilides, Valentinus, Bardesanes i Hippolitus, koji su prenijeli svjetlost i Gnoze nama njihovim baštinicima i njihovim nasljednicima; Merlin, Arthur, Kamuret, Parzival i mnogi drugi proroci, sveci i kraljevi, koji su protiv neznabožaca nosili Koplje i Pehar, Mač i Disk; kao i slijedeći, Carolus Magnus i njegovi vitezovi, William of Schyren, Frederick of Hohenstaufen, Roger Bacon, Jacobus Burgundus Molensis Mučenik, Christian Rosencreutz, Ulrich von Hutten, Paracelsus, Michael Maier, Roderic Borgia Papa Alexandar Šesti, Jacob Boehme, Francis Bacon, Lord Verulam, Andrea, Robertus de Fluctibus, Johannes Dee, Sir Edward Kelly, Thomas Vaughan, Elias Ashmole, Molinos, Adam Weishaupt, Wolfgang von Goethe, Ludovicus Rex Bavariae, Richard Wagner, Alphonse Louis Constant, Friedrich Nietzsche, Hargrave Jennings, Karl Kellner, Forlong dux, Sir Richard Payne Knight, Sir Richard Francis Burton, Paul Gauguin, Doctor Gerard Encausse, Doctor Theodor Reuss, i Sir Aleister Crowley.

ALLE INTERESSEN IN BRD WAREN IMMER ORGANISIERT, rekao bi ulrich von alemann. kako je on pisao i mislio o njemačkoj saveznoj republici, istom voljom i opsegom biste vi morali o hrvatskoj. kako vesnica pusić široko misli diplomaciju ili jurčić ljubo ekonomiju sa kulićem, ili pravnici ustavnog suda djelovanje odredbi, tako političari moraju široko promišljat domovinu. nemreš samo na svoju guzicu mislit, nema smisla, ispadaš smeće, ništ koristi, a koliko ferrarija si skupio to ti kasnije, ako narod požizi, može samo štetiti. što je sa politikom i medijima u akciji tranzicije? pa to je nešto kao kod marca althausa odnosno klausa armingeona i rogera bluma u DAS OEFFENTLICHE THEATER.

Prethodila joj je opera La Fredegonda Talijana Francesca Gasparinija na libreto Francesca Silvanija iz 1704. Taj je libreto povijesnog i fantastično-intrigantnog sadržaja za Keisera na njemački jezik preveo i preradio Johann Ulrich von König, zadržavajući pojedinačne arije na talijanskom jeziku.

Erazmov učenik Ulrih fon Huten (Ulrich von Hutten), jedan svoj dijalog iz 1520. g. završava rečima optre osude zabludelog papskog Rima koji je razmišljao samo o ratnim i poreskim pljačkama: »Pogledajte taj veliki ambar kugle zemaljske, u koji se dovlači ono što se u svim zemljama oduzima i pljačka; u njegovoj sredini onaj nezasiti žižak, koji proždire ogromne količine plodova, opkoljen svojom mnogobrojnom bratijom, koja nam prvo ispi krv, zatim oglođa meso, a sada dođe do srži, lomeći naše udove i mrveći sve što je preostalo.

Kada je hrabri Veliki meštar Ulrich von Jungingen poginuo od rane u prsa bitka je bila izgubljena (mislim nisu je dobili).