ovak, nema zločinaca kada si napadnut i kada ti netko dođe na državni teritorij sa puškom, a za ove jadne ultraške napasti... ha čujte, dok bude hrvatskih ultraša, bit će i srpskih, to je povezano... zaboravite to i veselite se životu, ali hrvatska bi pravda morala biti istjerana, i to baš u haagu, a dobro je to i za europsku uniju, jer ako ih oslobode, jasno da će val pozitivnog raspoloženja preplaviti hrvatsku, mislim na proeuropsko i nema frke. dobri odvjetnici, i to je to. jasno, moraš imati i nekakvo diplomatsko-političko zaleđe, a na tome u hdz nisu nešto radili, ali bogme nisu ni u sdp-u ili hns-u, koliko god sebe smatrali većim maherima za te stvari. budimo iskreni, tako sami sebi najbolje možemo pomoći. situaciju u svijetu danas trebaš mislit holografski, a ne u jednoj dimenziji kak tele u nova vrata, ali ako nemaš takve političke elite ništa ti ne vrijedi... tak je to. postoje neka specijalna prava u ratu, to se zna, prema tome, to su sve olakotne okolnosti... a nisu ante i mladen krivi što su dva-tri nemirna i psihički slomljena dečka negdje nekog silovali ili zatukli, znate dobro kakvi su to afekti, i što su sve prije tog čina doživjeli sa sprske strane. prestanite to zazivati, bilo je dosta... sad samo ostaje to pitanje generala riješiti, sve je drugo ok, i naravno, jedna moderna učinkovita hrvatska vojska, brzo interventne postrojbe, onak komandoska širina obuke, i to za istočnu granicu, ako bude trebalo, ili za terorizam, i to je to. sve je drugo ekonomija i tvoje i moje i njegovo radno mjesto, to je najteže stvoriti. lako je brbljati. ukratko, ova država mora biti ono što smo braniteljima obećali, u ekonomsko-kulturnom smislu životna standarda. to je to. grube ultradesne ili neučinkovite naivne ljevičarske ili anarhističke ideje ne moraju se nužno prihvatiti.... ali to narod određuje, na izborima, naši građani, oni su bog i batina, u svojoj ukupnosti. tak je to.

Prvi dio utrke, taj ubitačni uspon od Rizvanuše do velebitskog hrpta ponad Raminog korita, do sada je, iz trekersko-pustolovnog društva, prošlo samo dvanaest ljudi uzbrdo, a manje od deset nizbrdo (oni koji su promašili Ramino korito ili oni koji su odustali na Šugarskoj Dulibi), no sad ga je upoznalo četrdesetak ultraša.

No, to još nije ni izbliza sve - ako je Vidalj postao mitsko mjesto za ultraše s Risnjaka, onda je Konjevača (Kunjevača?) novo mitsko mjesto velebitskih ultraša na koje noge većine žele stupiti opet i ponovo...

Odlično je što je organizator razumno izbacio KT 2 i 3 jer to bi bilo bespotrebno mučenje i polovici ultraša koji su završili utrku to ne bi pošlo za rukom te bi ostali uskraćeni za taj neopisivi osjećaj koji se malo s čim može mjeriti.

Prestignemo dvoje, prema dojmu« domačih »ultraša i raspitamo se dali je označeno za svetionik, kažu da nije, pa smo bili malo oprezniji.

Kad nas na samom skretanju za Crnu puntu, do koje naime ima još punih 2 km i spusta od 320 m, zove Inot i informira nas: da su makli limit i izbacili KT9 i 10, da je velika večina ultraša bila« prespora »i da možemo nastavit trku...

Došlo je do male promjene u dionici veslanja kod ultraša, te je sada nešto manja od predviđenog.

Nakon veslanja, samostana, tvrđava, b hikinga, prekrasnih single tracka, na cilj od ultraša su prvi dojurili PERPETUUM ADRENALINA u sastavu Igor Dorotić i Kristijan Zrinić, sa vremenom 8:38:20. Nedugo nakon njih stigli su i drugoplasirani PERPETUUM PUSTOLOVEC RAJD, u sastavu Paula Vrdoljak i Janez Korošec sa vremenom 8:52:40. Treće plasirani su bili GELENDER U MOSLAVINI, u sastavu Tea Đurek i Lino Legac sa vremenom 9:45:50. Od lightovaca na najviše postolje popeli su se dečki iz PROMOTEHNA EXXXTREME TEAMA 1 u sastavu Hrvoje Filipić i Saša Krnjašić sa vremenom 5:35:30, malo niže stali su Kristijan Štimac i Loris Roce koji su se krili pod imenom ĆIK U OKO, ZA VAN sa vremenom 6:22:05. A kao trećeplasirani sa vremenom 6:36:50, stigli su Nikola Vodopija i Krunoslav Mikšić iz PROMOTEHNA EXXXTREME TEAMA 2.

I u korist većine ultraša iz moje okoline.

Za istaknuti je prvu ultru Ivane Milošević i Igora Horvata čime se broj klupskih ultraša popeo na čak 12.

Ukrajina je osnovala posebnu jedinicu (NFIP) zaduženu za praćenje i kontroliranje huligana i ' ultraša ', a kako bi ih se udaljilo s utakmica europskog prvenstva iduće godine kojeg zajednički organizira s Poljskom

Ne, niste krivo pročitali 1063 ultraša

Neću sad nabrajati ime po ime ovih mojih prekaljenih ultraša, osim Čerkeza kojem je ovo bila prva.

Trka je startala kao svaka druga, po ničem se nije dalo naslutiti da je to skup najboljih ultraša današnjice, vrlo spori start u kojem npr nitko prvih 20 km nije prošao brže od 1:30. I ovdje je bilo zaletavača, koji su dugo bili istureni naprijed samo da bi tokom dana nestajali sa staze.

Kad smo već kod svjetskog prvaka, Kineza Inoue Shingoa, evo i njegovih brojki: ukupno je pretrčao 275 kilometara, što je jedan od najboljih rezultata u povijesti ove discipline, ispred kojeg su samo nenadmašni dosezi Yiannisa Kourosa, najvećeg ultraša svih vremena.

Drugo mjesto za najveću zvijezdu prvenstva, legendarnog američkog ultraša Scotta Jureka, koji je namlatio 266 kilometara.

Prema Vaganskom opet trčkaram, stižem i prestižem ljude, svako tolko i nekog ultraša.

Na Lekinim njivama nas dočekuje Božena sa pregršt informacija: koji smo mi, kolko ima planinara, kolko ultraša, kako stoje naši, tko je na kojem mjestu, sve zna

Ispada da iza ima još 10 ak ultraša i da ono gubljenje i nije bilo tako strašno.

A kada kažem ultra, onda mislim na 24 - satni ultramaraton i duže, jer na sve kraće od toga, kako kaže jedan od najvećih ultraša svih vremena, mogu doći i brzanci i sve razjebati.

U Splitu se oni najčešće okupljaju na Rivi i u kavani Dubrovnik, koja postaje svojevrsni stožer ovdašnjih ultraša.

Istoga dana kada će traversijaneri plahutati po vjerojatno kišnoj (bem ti prognozu) Medvednici, najbolji od svjetskih ultraša odmjeriti će snage na Kanarskim otocima (ostrvima zvuči bolje, al jbga, odrekosmo se takvih izraza zbog jezičnog purizma).

I dok bi se još prije koju godinu mogao izvući na neiskustvo, izrazito blijedu put, izrazito blijedu partnericu danas je za jednog iskusnog ultraša to gotovo nedopustivo

Dok određujem smjer, dolaze i drugi planinari i svi čekaju odluku velikog Ultraša.

I nije da se hvalim, al da napomenem, od devet prijavljenih ultraša jedina sam žena i imam treće prolazno vrijeme, ispred mene su Igor Kuzmanić (5:35:38) i Frane Marković (5:40:30).

Kaj se posla tiče, GDI SU SAD ONE RADO RADOJKE OLIĆ, GDJE SU JADRO ŠEREMET IZ INE I SVE ONE KOJE SU NAJAVLJIVALE NEKADA POŠTENU I MOĆNU HRVATSKU? propalo sve. služinčad stranaca. servilni jadnici. nekad je govorila non-stop radojka o rastu i dokapitalizaciji, ali mislim da je smranaderima bilo važnije u hypo-alpe preuzeti slavonsku banku i vezati kapital HRVATSKI za plajčku, nego li što drugo, jer je odjednom počela bila spikat o due dilligence partnerima koji kao tvrde da je kapitala dosta, da ne treba rasti previše. sve naopako. a gdje su nanotehnologije, robotika, biokemija o kojoj su blebetali tada? tako su vam i u pravu i ustavnosti kenjali, kao bit će čuda. ne, neće biti. osim toga, jebe se kriminalcu za zakon. mala u drugom formatu neka si nouriela roubinia pozove, kapitalistu. a ne šašave lažne ljevičare, a ako je tak fer i ljevičar kaj nije o vojnoj aktivnosti govoril i pokušaju državnog udara od ultraša u grupi Ergenekon, i tako to. generali i to.

Cijeli ovaj put trčimo u većoj grupi Ultraša.

Posebno je teško bilo ovogodišnje ultra izdanje, a o težini dovoljno govori podatak da je samo devet natjecatelja uspjelo skupiti sve kontrolne točke, a čak je 16 ultraša odustalo.

Od nekakvih dedica ultraša sa 50 istrčanih 100 majlera do nekih entuzijastičnih teta.

Na utrci je nastupilo 18 trekera i 21 trekerica u jogging kategoriji, 93 trekera i 39 trekerica u planinarskoj kategoriji te 36 ultraša i 5 ultrašica, sveukupno 212 natjecatelja.