Danas mi je trebal biti radni dan jer nismo mogli spajat, ali ja san ostala doma, jer san s mojom mlajon hčer morala u Dječju bolnicu " Kantrida ". Moja mića ima problema s koljenima, tupa bol neda joj mira, pa odlučili videt ča joj je, a kako trenira košarku pa da znamo na čemu smo i da vidimo da ni neš teže.Lipo ujutro se stale i put bolnica.Odijel ortpedija.Dičice jako puno, bebice s problemima s kukićima, malo veći s problemima kičme, prelomi rukica, pa nogica i mi problemi s koljenima.Gužva, dica plaču, roditelji malo nervozni, dok ne dojde doktor.Doktor se pojavil negde oko deset, tako da i nismo dugo čekali, jedno tri ure i ni tako dugo.Došli i mi na red, čučni, digni se, te boli tu ili tu, moja cura lipo odgovara, misli se doktor, misli i pošalje nas na slikanje, na kat iznad.Gore na katu prostorije za slikanje, CT glave, ultrazvuk abdomena itd. Mi lipo prve, super, Paola ujdee, a ja čekam.Čekam u čekaonici.Odjednom počelo se i tu skupljat dečica ka leže va bolnici, pa i oni koji su poslani ko i moja mića.Sjedim na stolici, promatram, promatram tu dicu koja leže u bolnici, njihove velike okice, stisnuti, mirni, a tada mi za oko zapne jedan dečkić, nima više od pet let, na licu maska, velikih okica, s njim u pratnji mama i medicinska sestra, na glavici šilterica, u ručici mali plavi medvedić.