ovaj slučaj me podsjetio na jedan bračni par u mom susjedstvu... naime bračni par je sam po sebi bio ok i voljeli su se, dobili curicu i živjeli u gradu, no u jednom momentu su se umješali u život njezini roditelji, koji su zadrti u glavu do zla boga, inače glume visoko društvo a u glavi su dno dna, naime muž te djevojke je inače iz susjedne nam zemlje, a njezini roditelji su to počeli iskorištavati protiv njih dvoje samo da ih rastave, i naravno uspjeli su u tome.... užas, ja sam se zgrozila kad sam čula, cura se vratila doma s djetetom a muž joj je ostao u gradu živjeti, no on je nju zaista jako volio, i svako malo dolazio k njezinima doma, ali oni bi ga ko mačku sprašili iz dvorišta, i čovjek to jednostavno nije više mogao trpjeti, i jedno jutro se odvezo u šumu stavio crjevo od auspuha u auto i ugušio se, na krilu je držao sliku svoga djeteta i umro je, jer nije više moga trpjeti paljbu roditelja te njegove žene,..... žalosno, da ona nije uopće reagirala, niti pokušala se suprostaviti ili nekako dogovoriti s roditeljima da se ne ponašaju tako prema njemu ko da je najzadnja rupa na ovome svjetu, i jadnog čovjeka je to dotuklo u pojam i naravno podlego pritisku... stravično.... pa sad ti nosi na duši takvo što, nadam se samo da njezini roditelji shvaćaju što su napravili..... a ti draga pisateljice pisma pročitaj ove moje rječi razmisli o svojoj situaciji.. jer ponekad se stvari dobro svrše a ponekad jako ružno, jer smo slabi i nezreli...