Bilanca spomenute tetralogije završava lošim zbrojem koji čini desetkovan glumački ansambl što ni brojčano ni kakvoćom ne može iznijeti taj skromni naramak dramskih predstava (tako da je kazalište prisiljeno angažirati goste iz Zagreba), potpuna programska dezorijentiranost kao rezultat izostanka angažiranog i energičnog kadra na mjestu umjetničkog voditelja kuće te konzervativno razmišljanje koje nema ni znanja ni energije tu ustanovu odvesti u hrabrije umjetničke pokuse ili, barem, pametno mišljenu tradiciju.