Pritom, u analizi i rangiranju pobudnih jezgri moramo imati na umu da je hrvatski prinos dvojak: s jedne su strane šture obrazovne regule (koje, kroz dvije godine, 1913. i 1914. svladava na Privremenoj višoj školi za umjetnost i umjetni obrt - budućoj Akademiji), s druge je strane snažan dojam što ga je na nj ostavila pojava Miroslava Kraljevića, njegov višekomponentni, amalgamirani stil (bečka secesija münchenska Akademija stari majstori (Velázquez, van Dyck, Goya) Pariz (rani Manet, pa Cézanne) s jasnom crtačkom dominantom (što crtača Uzelca izravno pogađa) i čestim opcrtom formi (kao u majstora secesije, ali i Kirchnera) - time se potencirala energija oblikâ, tj. ekspresija izraza.