Onda neznam kako i šta, ja se našo u Brođancima, kod bake, a neko je tamo na onoj daljoj njivi, mislim da se ta zove zlatarica, ugl. ona kod zavoja prema martincima, i tamo su bili oni, obitelj, i djed, osim mene, i ja sam trebo doć, odvest traktor do tamo, s prikolicom. i to sam nešto brljačio, ostavio traktor napol puta i ošo doma, nek ga oni dalje voze.. onda kasnije,, neznam kolko kasnije i šta se u međuvremenu događalo, al sam ja vozio po istom putu onaj auto, tihin.. (Opel Vectra 1.7 D) i onda došo negdje između spomenutog zavoja i Martinaca, i okrenio sam auto.. i onda naišli neki psi... to sam valjda shvatio kao naše pse il nešta, ugl. neznam jel šta bilo još sa autom, al ja sam trčo po onom putu nazad.. di se umjesto Brođanaca, očekivano nalazio Osijek.. i trčo sam tamo nekom velikom brzinom, i psi su me pratili, jedan je bio više uz mene, drugi se gubio s desne strane, bliže poljima i Dravi.. tamo se drava nalazila pošto se radilo o osijeku.. i onda sam zbog tog psa skrenio na jednom mjestu desno, i nastavio trčat, i došo do nekog kraja, mislim, kraj pješačkog puta, tamo dalje je samo Drava, ko da je skakaona, iza mene se našo neobičan put nazad, preko nekog ugla, preko kojeg nisam mogo preć bez da ne umočim bar nogu u Dravu.. jedan pas je uskočio u Dravu i izašo tako nazad malo dalje.. i onda su bili tužni što nismo došli doma..