Paulina Jazvić sa svojim sakupljačkim darom i promjenom konteksta upotrebnih predmeta, odnosno serviranjem hladnih i neobičnih, zapravo čak, morbidno-nadrealnih jela plete svoje relacijske priče koje propitkuju vrlo ironično, ako ne i cinično njezine uloge u svakodnevnom životu: žene, majke, umjetnice, predavačice na fakultetu, odnosno njezine odnose prema djetetu, muškarcima, ženama, majčinstvu, tradiciji, slikarstvu i umjetnosti, robnim markama i cigaretama iz čega se može izvesti niz drugih odnosa i struktura tranzicijskog društva koje se ne pokušava promijeniti - u njemu valja preživjeti.