Godine 1991., nakon raskida državnopravnih sveza na temelju kojih je zajedno s ostalim republikama i pokrajinama tvorila dotadašnju SFRJ, Republika Hrvatska nije donijela novi zakon o režimu upravnog sudovanja i upravnog spora, već je preuzela jugoslavenski ZUS iz 1977. koji je kasnije izmijenjen.

Novim Zakonom ta mogućnost je uvedena i uređena čl. 119. OPZ-a: [ i ]« ako je protiv drugostupanjskog rješenja porezni obveznik podnio tužbu, odnosno pokrenu upravni spor, porezno tijelo može iznimno odgoditi izvršenje rješenja do okončanja upravnog spora: 1. ako bi izvršenje rješenja tužitelju nanijelo teško nadoknadivu štetu, 2. ako odgoda nije protivna javnom interesu. »[/i ] Budući da se u stavku 1. navedenog članka naglašava da se iznimno može odgoditi izvršenje rješenja do okončanja upravnog spora, pretpostaviti je da će se odredbe ovog članka primjenjivati samo u iznimnim i rijetkim slučajevima.

Vlada Republike Hrvatske je na zatvorenom dijelu 55. sjednice dala odgovor Upravnom sudu u Zagrebu u vezi upravnog spora radi razrješenja državnog dužnosnika.

Moglo bi se primjenom prvog od navedenih modela, tj. osnivanjem Upravnog odjela u Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, otvoriti mogućnost revizije odluka sadašnjeg Upravnog suda, no to bi, smatra on, Hrvatsku svrstalo u red manjeg broja europskih zemalja koje imaju takav ustroj dvostupanjskog upravnog spora, te bi se teško moglo zaključiti da je Hrvatska doista prihvatila europske standarde upravnog sudstva.

Analizirajući mogućnosti ustroja dvostupanjskog upravnog spora, on, pored navedenih modela vidi i mogućnost da se pri županijskim sudovima formiraju prvostupanjski odjeli za upravno sudstvo, pri čemu bi današnji Upravni sud postao žalbenim.

Međutim, ova reforma upravnog spora u Sloveniji je polučila i neke negativne učinke.

Tako je prve tri godine po uvođenju dvostupanjskog upravnog spora slovenski Upravni sud rješavao oko 3.000 sporova godišnje, a čak je na svaku treću presudu uložena žalba.

Stoga se u Sloveniji, silom prilika, ponovo pristupilo reformi upravnog spora te je donesen novi zakon koji bi trebao osigurati učinkovitije odlučivanje suda u upravnom sporu te spriječiti pretjerano dugo rješavanje upravnosudskih postupaka.

Međutim, treba naglasiti da stavak 2. istoga članka na još jedan način ograničava pravo na podnošenje žalbe propisujući da pravo na žalbu protiv presude Upravnog suda imaju samo one stranke koje su sudjelovale u prvom stupnju upravnog spora.

Omejec ovdje opravdano dodaje da bi se, odluči li se hrvatski zakonodavac na uvođenje dva stupnja upravnog spora, razlozi za žalbu protiv prvostupanjske presude nužno morali postaviti iznimno restriktivno, nadležnost drugostupanjskog upravnog suda morala bi se ograničiti samo na određena pravna pitanja i ujednačavanje upravnosudske prakse, a prvostupanjsko upravno sudstvo trebalo bi ustrojiti tako da bude u mogućnosti strankama osigurati sva temeljna postupovna jamstva, u pravilu, u sporu pune jurisdikcije, a sve to pod uvjetom da je moguće istodobno osigurati donošenje odluka, kojima se pravomoćno odlučuje o pravima i obvezama stranaka, u razumnim rokovima.

- Očekujem da se presude izvrše - kratko je prokomentirala Petričić dodavši da je takav ishod upravnog spora i očekivala.

Konačno, sustav upravnog spora ustrojen u samo jednom stupnju susreće se u Austriji.

Tako se može ustvrditi kako trenutni ustroj upravnog spora u Hrvatskoj najviše nalikuje upravo austrijskom.

Vezanost Upravnog suda za činjenično stanje u upravnom postupku primjereno je temeljnoj karakteristici upravnog spora kao spora o zakonitosti upravnog akta.

Sukladno ZUS-u iz 2010., predmet upravnog spora su pojedinačne odluke protiv kojih nije dopušteno izjaviti redovni pravni lijek, postupanja i propuštanja javnopravnog tijela te upravni ugovori.

Jedno je od gorućih pitanja na koja će trebati ubrzo dati odgovor: Je li protiv rješenja Visokog upravnog suda u području objektivnog upravnog spora dopuštena ustavna tužba?

To bi nadalje značilo da bi svi opći akti ipak na kraju postali predmet kontrole Ustavnog suda, to jest posredno, preko objektivnog upravnog spora, a ne izravno.

Ako u postupku ocjene zakonitosti općeg akta Visoki upravni sud utvrdi da je on suglasan sa zakonom ili drugim propisom uz kojega je egzistencijalno i sadržajno vezan, ali sam taj zakon nije u skladu s Ustavom, odnosno propis nije u skladu sa zakonom i Ustavom, Visoki upravni sud ima mogućnost obraćanja Ustavnom sudu pozivom na navedeni članak u kojem slučaju će zastati s postupkom ocjene zakonitosti općega akta do donošenja odluke Ustavnog suda o ustavnosti i zakonitosti zakona, odnosno drugog propisa. 7. Zaključak U hrvatski pravni poredak uveden je institut objektivnog upravnog spora koji predstavlja kvalitativni pomak u zaštiti pojedinačnih prava i s tim u vezi osiguranja jedinstva pravnog poretka.

Ona je dodatno suzila mogućnost za podupiranje svih oblika pravnog savjetovanja i praktički isključila iz sustava svako pravno savjetovanje izvan sudskih postupaka, upravnih postupaka i upravnog spora.

Također i u Portugalu, kada se pred upravnim sudom javi dvojba o tumačenju i primjeni neke pravne odredbe, predsjednik suda može u rješavanje upravnog spora uključiti sve suce ovoga suda koji tada dvotrećinskom većinom odlučuju o tumačenju i primjeni određene pravne odredbe.

Europski je sud, u presudi Počuča protiv Hrvatske od god. 2006. utvrdio da ustavna tužba nije učinkovito pravno sredstvo u odnosu na duljinu upravnog postupka i upravnog spora zajedno jer se u ustavnosudskom postupku ne razmatra duljina upravnog postupka, dakle ne razmatraju se svi stadiji postupka, odnosno njegovo ukupno trajanje.

U novom pravnom stajalištu Ustavni je sud istaknuo da se i neaktivnošću, odnosno neučinkovitošću tijela državne uprave, drugih državnih tijela i pravnih osoba s javnim ovlastima, kad u upravnim stvarima odlučuju o pravima, obvezama ili pravnim interesima stranaka u upravnom postupku, promatranom zajedno s trajanjem započetog upravnog spora, može doći do povrede članka 29. stavka 1. Ustava RH i članka 6. stavka 1. Konvencije u dijelu koji se odnosi na razumnu duljinu odlučivanja o pravima i obvezama stranaka.

Trajanje samog upravnog spora pred Upravnim sudom RH, naime, ne pokazuje stvarno trajanje« spornog »razdoblja odlučivanja o konkretnoj upravnoj stvari.

U slučaju pokretanja upravnog spora zbog nedonošenja pojedinačne odluke ili nepostupanja u propisanom roku tužbe se sudu može podnijeti najranije osam dana po proteku propisanog roka.

Zakonom je predvidjela i mogućnost revizije i primjenu instrumenata upravnog postupka i upravnog spora, čime je osigurala uvjete da se upravni akti kojima se nekoj osobi utvrđuje braniteljski status donose u skladu s načelima zakonitosti i pravne sigurnosti.

Protojerej Džomić je najavio da će uložiti žalbu, što je, kako je rekao crnogorski premijer Igor Lukšić, njegovo ustavno pravo. Taj gospodin ima pravo da u narednim fazama upravnog spora dokazuje da je ta odluka bila pogrešna ili neadekvatno zasnovana, što mu niko ne može uskratiti, kazao je predsednik vlade Crne Gore.

- Tvrtka Luka Pula traži putem upravnog spora prava za koja smatra da joj pripadaju.

Zakonom o upravnim sporovima iz 2010. godine u hrvatski pravni poredak uveden je institut objektivnog upravnog spora čiji je predmet " opći akt ".

Ovaj Zakon u značajnoj mjeri izmijenio je ustroj i funkcioniranje upravnog spora u Republici Hrvatskoj.

Njime je ustanovljeno novo ustrojstvo upravnih sudova s četiri prvostupanjska upravna suda i Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske kao drugostupanjskim sudom; proširen je predmet upravnog spora i na druga postupanja uprave, upravne ugovore i opće akte jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe koje imaju javnu ovlast i pravne osobe koje obavljaju javnu službu; otvorena je mogućnost da o sporu odlučuje sudac pojedinac, a ne isključivo sudsko vijeće; upravni sudovi dobili su ovlast, ali i dužnost samostalno utvrđivati činjenično stanje i izvoditi dokaze te bi u pravilu trebali provoditi usmenu raspravu; izmijenjen je položaj stranaka u sporu, posebno zainteresirane osobe; ustanovljena su nova postupovna prava i obveze stranaka; uvedeni su neki novi postupovni instituti kao što su npr. ogledni spor, privremene mjere, povrat u prijašnje stanje, prekid spora, obustava spora, sudska nagodba itd.; sudovima je utvrđena obveza da odlučuju o upravnoj stvari zbog koje se spor vodi, tj. o pravu, obvezi i pravnom interesu tužitelja, čime je u Hrvatskoj odlučivanje u sporu pune jurisdikcije postao pravilo, a nije više iznimka; dopuštena je žalba protiv presuda i nekih rješenja prvostupanjskih upravnih sudova; izmijenjeno je uređenje izvanrednih pravnih lijekova uvođenjem zahtjeva za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne sudske presude; izmijenjeno je izvršenje sudskih odluka; naknađivanje troškova spora; otvorena je mogućnost ocjene općih akata itd.