Na sve navedene činjenice u svome upravnom sporu je uspio s odvjetnikom iz Nove Gradiške koji mu je bio i zakonski zastupnik i danas mu se kuća obnavlja od strane države tj. poreznih obveznika.

(2) Odluka suda o prethodnom pitanju ima pravni učinak samo u upravnom sporu u kojem je to pitanje riješeno.

Kada su se analizirale odredbe Zakona o upravnim sporovima koje su mjerodavne za postupak pred Upravnim sudom Republike Hrvatske, postavlja se pitanje može li se Upravni sud, kad odlučuje po pravilima o upravnom sporu, smatrati sudom u smislu odredbe članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Želja da se, što je više moguće izbjegne nekompatibilnost Zakona o upravnom sporu i Konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama (onako kako je tumači sud) mogu postepeno uvjeriti tijela državne uprave u poželjnost uzimanja u obzir odredaba Konvencije.

Očito u upravnom sporu dominira načelo pismenosti, posrednosti i nekontradiktornosti.

(1) Pravomoćna presuda suda obvezna je za stranke u upravnom sporu i njihove pravne sljednike.

Konkretno, Slovenija je 1997. godine donijela novi Zakon o upravnom sporu prema kojem je protiv svake odluke suda dopuštena žalba te je u Sloveniji ustrojen dvostupanjski upravni spor.

Iste je godine i slovenski Ustavni sud ocijenio Zakon o upravnom sporu neustavnim, jer strankama nije osiguravao učinkovito domaće sredstvo pravne zaštite u skladu s člankom 13. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Stoga se u Sloveniji, silom prilika, ponovo pristupilo reformi upravnog spora te je donesen novi zakon koji bi trebao osigurati učinkovitije odlučivanje suda u upravnom sporu te spriječiti pretjerano dugo rješavanje upravnosudskih postupaka.

Ustavno jamstvo prava na žalbu ili drugo pravno sredstvo iz članaka 25. Ustava Republike Slovenije tada se počelo tumačiti na način da nije nužno u samom upravnom sporu oblikovati dvostupanjsko odlučivanje, već je za učinkovitu zaštitu prava dovoljno i da se nakon uložene žalbe unutar postupka donošenja upravnog akta uspostavi upravni spor kao učinkovito pravno sredstvo, kojim će se pobijani upravni akt podvrći presudi suda kao neovisnog tijela.

Danas, prema članku 11. novog slovenskog Zakona o upravnom sporu u upravnom sporu odlučuje u prvom stupnju Upravni sud, ako zakon ne određuje drugačije, dok u skladu s člankom 12. Vrhovni sud Republike Slovenije odlučuje o upravnom sporu o zakonitosti akata izbornih tijela za izbore u domove državnog parlamenta i izbore predsjednika države, o žalbama i reviziji te o sukobu nadležnosti između Upravnog i drugih sudova.

Međutim, u novom je zakonu, upravo zbog velikog broja uloženih žalbi, i s tim u vezi dugih rokova rješavanja predmeta pravo na žalbu tako ograničeno da se, smatra Jerovšek,« opravdano može govoriti o u pravilu jednostupanjskom upravnom sporu ».

Prava i obveze stranaka u upravnom sporu

Afirmacija državnog nasilja i prezira prema pravnom redu, upravnom sporu i institutu žalbe čime je iskazano nepoštivanje najviših demokratskih vrijednosti, Ustava Republike Hrvatske, Zakona o lokalnoj i područnoj samoupravi te Zakona o upravnim sporovima (2010.)

Vremenski izvršnost nastupa prije pravomoćnosti, s obzirom na to da tužba u upravnom sporu, u pravilu nema suspenzivno djelovanje, tj. ne odlaže izvršenje akta koji se tužbom osporava.

Jedinstvenost sudske prakse u upravnom sporu, a koja se izravno nadovezuje na uniformno tumačenje i primjenu prava sudova koji rješavaju ove sporove u stanovitim se oblicima susreće u gotovo svim europskim državama.

Ovaj pravni ideal u upravnom sporu u najvećem broju europskih država uspostavlja se ponajprije u postupcima pokrenutim po redovitim i izvanrednim pravnim lijekovima.

Naravno, kao važan korektivni mehanizam u usporednom pravu javljaju se i izvanredni pravni lijekovi u upravnom sporu, a kojima se učinkovito dadu ukloniti nezakonitosti u tumačenju i primjeni prava sadržane u pravomoćnim sudskim odlukama.

U svrhu ostvarivanja ovoga cilja Grčka je otišla i korak dalje od gore navedenih primjera te je legitimaciju za izjavljivanje žalbe u upravnom sporu postavila prilično široko.

Žalbeni postupak u upravnom sporu važno je sredstvo, iako ne i jedino, za usklađivanje tumačenja i primjene prava i u Slovačkoj, gdje Upravni odjel Vrhovnog suda rješava po žalbama na odluke regionalnih sudova.

Kao vrlo učinkovit mehanizam osiguranja jedinstvenosti sudske prakse žalbeni postupak u upravnom sporu javlja se i u Španjolskoj, gdje su u svrhu ostvarivanja ovoga cilja utvrđena i dodatna zakonska sredstva u žalbenom postupku.

Ovdje sudsku praksu presudama donesenim u žalbenim postupcima ujednačuje Odjel za upravne sporove Visokog suda Španjolske, a žalba Visokom sudu može se podnijeti, između ostalog, i ako je u upravnom sporu došlo do povrede primjenjive sudske prakse na rješavanje pitanja koje je predmet spora ili kada bi se u predmetu zasnovanom na bitno istim činjenicama, pravima i navodima donijele različite odluke.

U upravnom sporu ovdje na značenju posebno dobivaju presude Odjela za upravno pravo Vrhovnog suda Estonije, a koje ujedno imaju i ulogu presedana.

Pravna tumačenja sadržana u obrazloženjima presuda Vrhovnog suda donesenih u žalbenom upravnom sporu i u Letoniji su obvezna za sve sudove koji se u budućnosti sretnu s istim pravnim pitanjem, baš kao i u Poljskoj gdje su pravna shvaćanja o tumačenju i primjeni prava sadržana u odlukama Visokog upravnog suda obvezna za sve sudove ili javnopravna tijela čije su radnje ili postupanja predmet spora.

Ovo sredstvo u Francuskoj je vrlo učinkovit mehanizam uspostave jedinstvene sudske prakse između upravnih sudova i žalbenih upravnih sudova u upravnom sporu.

Time se sve najvažnije presude donesene u određenim pravnim područjima čine dostupnima ne samo sucima, već i upravnim službenicima, odvjetnicima, ali i samim građanima koji se u upravnom sporu javljaju u ulozi tužitelja i zainteresiranih osoba.

U proceduralne nedostatke zakonskih rešenja u materiji ljudskih prava ubrajaju se i one manjkavosti propisa o upravnom sporu prema kojima se on po pravilu odvija u zatvorenoj sednici, a samo izuzetno javno, što nije u skladu s pravom na javnu raspravu koje predviđa Evropska konvencija o ljudskim pravima (čl. 6. st. 1).

Kako je ovaj Zakon postupovne naravi, njegove norme primjenjivat će se u svakom upravnom sporu pred svakim od četiri prvostupanjska upravna suda te mogu generirati neujednačenosti u tumačenju i primjeni postupovnih odredbi, pa slijedom toga i neujednačeno poduzimanje postupovnih radnji.

Vrlo važno pitanje, a na koje zbog suprotnosti unutar odredbi novog Zakona o upravnim sporovima također nije moguće jasno odgovoriti je može li se u ulozi tuženika u upravnom sporu naći privatna osoba koja je stranka upravnog ugovora.

Novi Zakon o upravnim sporovima potencira i brojna pitanja koja mogu rezultirati različitim tumačenjem njegovih odredbi pa slijedom toga i različitom primjenom prava, kao npr. koje sve pravne osobe ulaze u opseg pojma pravne osobe koje imaju javnu ovlast ili pravne osobe koja obavlja javnu službu?; koja sve područja prava ulaze u opseg pojma područje upravnog prava?; koje sve druge okolnosti dovode u sumnju nepristranost suca te su razlog za njegovo izuzeće u upravnom sporu?; koje je tuženo tijelo u sporu u pokrenutom u svrhu ocjene zakonitosti postupanja pružatelja javne usluge ili zbog neizvršavanja javnopravnog tijela obveze preuzete upravnim ugovorom da li sam pružatelj javne usluge, odnosno javnopravno tijelo koje je stranka upravnog ugovora ili javnopravno tijelo koje nad njime obavlja nadzor?; i sl.