Iz navedenog proizlazi da je broj radnih dana koji se uračunavaju u dane godišnjeg odmora (tj. u radni tjedan) potrebno odrediti nekim od spomenutih akata (najčešće će to biti 5 ili 6 radnih dana, s obzirom na raspored rada kod određenog poslodavca, odnosno s obzirom na to rade li radnici i subotom ili ne), ali ako se to i ne učini, a s obzirom na odredbe ZR-a o tjednom odmoru (čl. 54. ZR-a), dolazi se do zaključka da radni tjedan ima 6 radnih dana, koji se onda uračunavaju u dane godišnjeg odmora (u takvom slučaju radnik ima pravo na najmanje 24 dana godišnjeg odmora, ali mu se u radne dane uračunavaju i subote) Međutim, napominjemo kako se blagdani i neradni dani određeni zakonom ne uračunavaju u trajanje godišnjeg odmora, a jednako tako ni razdoblja privremene nesposobnosti za rad (bolovanje) koje je utvrdio ovlašteni liječnik.