TVOJI SNOVI.. na tisuće malih šiljastih kristala u plavo obojani, raspršeni lebde, grle te, stvaraju privid, duši drag, srcu poželjan... zanimljiva si ti žena.. napisa ti da si kao riba što pokušava na suhom perajama odvući se do plavog beskraja gdje je tvoj dom.. a onda pričekaš plimni val i uroniš u njega putujući na vrhu vlastitih vriskova i nekih samo tebi poznatih trzaja ispod kože.Ako si sretna žena a jesi, zašto sanjaš tako daleko od svoje sreće uronjena u plavi beskraj u kojem nisi više sama? (plavo snoviđenje)

Iz mene već neko vrijeme suklja golema tuga (a rekli bi da nemam razloga, nemam ovozemaljskih razloga), i sad osjećam da tako teba biti, da sa svakim izljevom suza čistim sebe kao kad krene proljetni pljusak i odjednom uroniš u čistoću.

to sažimanje osjetila u jedinstvo doživljaja najviše osjetim kod čitanja nove knjige ili gledanja kazališne predstave ili nekog drugog vida umjetnosti (film, slika). zvao sam to \ " atmosfera \ ", nešto u što uroniš i što te posve zanese i zbog čega želiš nastaviti čitati, gledati, slušati i zbog čega na prvu loptu smatraš da je lijepo da, čula su divna stvar

Prije nego li postaneš prisan sa tlom i uroniš u nirvanu prisjetiš se Carverovih stihova:« Govorili su jedno drugom kako će u ovo doba dogodine, u ovo doba dogodine stvari biti drugačije. »- - -

i kad uroniš praznu napuhanu vreću, koja je tebi jako puna, teško je iz nje izaći i iscijeliti se, nego se samo pretumbavaš u prazno, uronjena u obrasce..

Zato kad ulaskom u zlatno srce jeseni šećeš nebom i uroniš u naše poglede, nikamo ne žuriš.

Vrelnjaču bi mogao improvizirati kako si i zamislio, tako da u posudu za vrenje staviš plastično crijevo, ali u prostor iznad mošta - inače će ti stvoreni CO2 (ako dobro zadihtaš poklopac) istiskivati mošt kroz crijevo - a kraj uroniš u posudu s vodom.

Skuhano povrće trebalo bi biti jarke bojei još uvijek čvrsto uroniš li ga u ledenu vodu kako bi se zaustavio proces kuhanja te spriječilo prekuhavanje.

Ako drvenu kockicu samo do pola uroniš u vodu, ona će na težini izgubiti samo pola od prijašnje vrijednosti, jer je pripadni istisnuti volumen vode upola manji.

To je u teoriji recept za jednostavne pogačice od kravljeg sira koje nam je u amanet ostavio Katon (libum hoc modo facito, u De Agri Cultura, broj poglavlja traži sam, meni je dozlogrdilo danas), a u praksi ovako: pretražuješ po Coolinariki, nađeš naizgled nevini i jednostavni receptić (pa još antički), pitaš curu koja ga je postavila jel može glatko brašno, trčiš u dućan, zamažeš kuhinju jajima i brašnom dok pas jede kravlji sir iz vrećice koju si ostavio nadohvat, vičeš na psa, čitaš upute za novu pećnicu, krivo namjestiš ventilator/svjetlo/temperaturu, uroniš ruke do lakta u tijesto bez da zasučeš rukave, napraviš libum (liba komada dvadesetak, malih lijepih), staviš peći, onda čučiš pred rorom u tihoj molitvi i izvadiš čim je pougljenjeno izvana, a zgnjecano iznutra.

Ne znaš točno što te čeka kada uroniš u svijet obujmljen koricama koje ti se svidješe na prvi pogled (izgleda da mi se mnogo toga svidjelo jer mi se sviđalo od trenutka kada sam saznala da ću tu zbirku dobiti kao uskrsni poklon:))

Saminja sobe ti kazuje da se makneš u mrak te iste sobe i da te taj mrak potakne da uroniš u vlastiti mrak svoje unutrašnjosti u potrazi za svjetlom.

Predstavlja li ti glazba, uz sav napor koji u nju ulažeš, i svojevrsni odmor od drugih napora te priliku da uroniš u vlastitu nutrinu?

Uzmimo za primjer Darka Milinovića, hrvatskog reformatora zdravstva koji je ove srijede iznio genijalnu jednadžbu: ako tijelo pacijenta uroniš u bolnicu A, koja je u kategoriji 1, a onda to isto tijelo uroniš u bolnicu 3, koja je B, odnosno u trećoj kategoriji, taj će pacijent jednako umrijeti ili preživjeti, jer to sve skupa nema nikakve uzročno-posljedične veze.

Milinović je dokazao i obrnuto: ako tijelo pacijenta uroniš u treću kategoriju, bolnicu B, i onda ga nekako izroniš i uroniš u bolnicu A koja je u kategoriji 1 efekt je potpuno isti kao da si jednadžbu započeo od bolnice A

@Geo, Ne predlažem ja tebi farizejštinu, nego duhovnost, a to ne može netko drugi umjesto tebe otkriti, niti ti dokazati, ukoliko sam ne uroniš u nešto što se zove otajstvo.

Kad nešto stvaraš i živiš s tim tako dugo, toliko uroniš u taj svijet da naprosto više ne možeš objektivno sagledati kako će to doživjeti netko tko to uzme u ruke i pročita u nekoliko dana.

Kad imaš problem hrvatsko - srpskih odnosa ti ne uroniš u tu problematiku, nego ukineš Maticu Hrvatsku i pohapsiš sve koji ne misle kao ti

Još uvijek te osjećam u sebi... i slađe je nego prvi puta, svaki put kada uroniš u mene i dišemo u isti ritam želim te još bliže sebi, gotovo pod kožu, i ne dam te zimi...

- Kad god čuješ otkucavanje trećeg sata, uroniš posve u Moje milosrđe, proslavljaš Ga i hvališ.

Drzi se, stoga, Njegove ljubavi svim marom svojega srca, i izvuci ga iz ljubavi spram bilo koga osim Njega, kako bi ti On pomogao da uroniš u ocean Njegova jedinstva, i omogucio ti da postaneš istinski podupiratelj Njegove jednosti.

Rode kažu da može u frižideru i do tjedan dana, ja sam za varijantu da se potroši unutar dva dana sad po ovim vručinama.tebi treba u kratkom periodu tako da za to se ne brini. mlijeko koje izdojiš možeš miješati ali treba biti iste temp. znači, danas što izdojiš stavi u friđ, pa sutra isto tako i kad ti se sva ohlade na istoj temp.možeš ih miješati. stemperiraš tako da uroniš npr bočicu u posudu u kojoj je vruča voda pa dok se ne ugrije ili pod mlazom tople vode. treba biti kao temp.tijela znači oko 37 stupnja. proba se kapnut na ruci i ako ne osjećaš ni posebno toplo ni hladno - to je to: mig:

Uroniš li prste u zemlju, oslobađaš se stresa svakodnevnice.

Kad u nju uroniš ruku, osjećaš jedino milovanje.

Mislim da u frižideru može stajati do 8 dana na temp 0 - 4 C, a grije se u toploj kupelji (bočicu uroniš u vruću vodu) Pohranjivanje i čuvanje izdojenog mlijeka (http://www.roda.hr/article/read/pohranjivanje-i-cuvanje-majcinog-mlijeka)

Jer u našem seksu, u tebi koji uroniš u mene jeste izvor sve moje inspiracije.

Pustinja, toplo tamnožutilo i narančasto, tišina, jašimo na devama prema velikim dinama, razgovaramo sa Berberima odjevenima u plavo tu ću boju zauvijek zvati berbersko modra; nije uzalud ovo pejzaž idealan za kontemplaciju, nema ništa, samo svjetlost koja se mijenja, fine pejzažne zakrivljene linije, samo najsitniji pijesak u koji uroniš prste, osamljenost i ispunjenost.

Kada ugledaš zvjezdano nebo kao da uroniš u svijet mašte, u petu stranu svijeta.

Kao kad poželiš izgubiti tlo pod nogama, pa se baciš s najvišeg vrha stijene, uroniš u kristalnu svježinu mora i izroniš zadovoljan.

Ali, kad ponovno u more vlastitog očaja uroniš, ne zovi me više...