Nego možeš ti odgajati savršeno djecu u ljubavi i mudro, sve ti to ništa ne vrijedi ne usadiš li im vjeru u Boga, i ne shvate li beskranu vrijednost sakramenata.

Jer ako djeci ne usadiš u srž njihova bića 10 Božjih i vjeru da postoji pakao za kršitelje i raj kao nagrada, NIŠTA IH NEĆE SPRIJEČITI DA SE OTISNU U SVAKI OBLIK GRIJEHA

Ma kakva Barca i svi klubovi svijeta, usadiš li tu ljubav djetetu, to se više ne da promijenit.Može volit i neki drugi klub (i to pita mene za koga da navijamo) al Hajduk je jedan jedini.

Želim da ovo usadiš duboko u sebe, živiš u tome svaki dan jer odatle započinju čudesa:

Čuj moj glas dok te molim da usadiš u srca ljudi mudrost mira, snagu pravde i radost druženja.

Nešto kao Borg iz Zvjezdanih staza dograbiš stranca, usadiš mu svoj čip u glavu, daš mu perspektivan posao u savršenoj organizaciji i on sretan što može služiti uzvišenoj državi.

joj Štemajzl, pa podrazumijevam da ću svoju djecu odgojiti... Sad ćeš reći da idealiziram (možda je to i istina), ali ja zaista vjerujem da se djecu može odgojiti... ako im se posvetiš, uložiš svoje vrijeme u njihov odgoj i usadiš im prave vrijednosti... i onda dalje... podrazumijevam da ta moja odgojena djeca neće izabrat probisvijete... a ako ih ipak izaberu, onda sam valjda negdje zakazala pa me to i ide...

Eh, da si mi barem malo Bliže Ovako se moj Vapaj za Tobom Poput Praska Krijesnice U Zvijezdano Nebo uzdiže I Nebo Odgovara svojim Suzama Odgovara Kišom Meteora A u Srcu mi tol ' ko stoji Neispunjenog Prostora Koji čami i čeka Ti da Ga svojom Toplinom ispuniš Iskricu Svijetlosti sjajne U Srce da mi posiješ ili usadiš Pa da zakuca brže, brže nego što je ikada Priznajem, da si moja poželjna Prehlada Temperatura, Grip i Vrućica Što mi tjera Srce da K ' o u Galopu lupa i kuca Kad si mi Blizu Kad si mi barem malo Bliže Jednog Dana odaćeš mi Tajnu Kako to Tvoja Blizina kod mene postiže

Da u nama usadiš duboku čežnju za putovanjem prema nebeskoj domovini, a da pri tom ne zaboravimo na svoje zemaljske zadaće.

Sanjariš do te mjere da usadiš dio tog sna u stvaran svijet:) A očemu sanjaš na subjektivnoj razini iliti što je tvoja Volja je već druga stvar. način ostvarenja iste na objektivnoj ravni iliti u materijalnoj stvarnosti ne mora biti ni dobra ni loša, već će biti onakva kavom je ti usmjeriš.

Tako da mu usadiš u um misao da je slab, grešan, manje vrijedan i nedostojan ničega

Civilizacija je pitanje konvencija, znači ako konvencije nekome ne usadiš i nadgledaš provođenje istih, dobiješ čovjeka u izvornom izdanju kojemu je izvjesna doza agresije vijekovima pomagala da preživi. da agresija potrebna za preživljavanje, u smislu da ćeš uloviti životinju, ubiti ju, oguliti i pojesti, ali ne kopati joj oči ili u guzicu stavljati petarde...: rolleyes: nije " potrebno " niti jebati malu djecu, zar ne

Čisto da im usadiš taj osjećaj da se tebi mogu obratiti što god da ih zanima, pa i to.

Zato jer ne možeš promeniti društvo dok ne promeniš pojedince, odnosno, dok svakom pojedincu tu novu ideju ne usadiš u glavu i pomoću nje svakog pojedinca promeniš.

Za svako posječeno stablo usadiš jedno ili dva nova