Ako izuzmemo Rujanu, Yo je to izvanredno analizirala, da se skoro pa nema što više dodati.Četrdesete su godine kad je čovjek trebao ostvariti većinu onoga čemu je stremio od mladosti, ali je još uvijek dovoljno mlad da može krenuti ispočetka ako je shvatio da su mu prioriteti i želje otišli u suprotnom pravcu od onoga što ga stvarno čini sretnim i zadovoljnim.Pismo gospođe pršti usamljenošću i nezadovoljstvom, zasićenošću površnim odnosima i druženjima.Nije toliko problem ni nedostatak seksa koliko nedostatak bliskosti i, općenito, smisla samog života.Očigledno da uspješnost u poslu i društveni status više nisu dovoljni za ispunjenje praznine koja se stvorila.Ne zagovaram da ljudi moraju imati djecu da bi našli smisao, ali većini ipak to daje neku drugu dimenziju života i smisla.Yo je dobro primjetila, ko je odlučio da ih nećete imati? Jedna moja prijateljica je tvrdila da su ona i muž odlučili da neće imati djecu i da im je tako baš dobro.Super, ako je tako.10 godina kasnije, priznala je da je to bila više muževa inicijativa, super su prijatelji, žive ko brat i sestra već godinama, a ona sad mašta kako bi ipak imala dijete.On, još manje nego prije.No, ona je našla izlaz za sebe, upisala je faks, ubacila nekoliko hobija, puno vježba, čita, druži se s ljudima i ko zna... Dakle, draga gospođo, pokrenite se, to je najteže, ali nema drugog načina.Riješite sama sa sobom što želite i krenite prema tome.Možda ipak početi sa nekim hobijem, zahtjevnijim i društvenijim od heklanja, naravno.Nije se jednom dogodilo da iz, naizgled uspješnog dugotrajnog braka, muž koji nije htio djecu, završi sa duplo mlađom koja čeka bebu.Ne kažem da će se to Vama dogoditi, ali sve je moguće.