Usmena književnost bila je namijenjena širokom krugu ljudi i ona je zapravo bila čin homogeniziranja zajednice.

Osim u zapisima i izvedbama na terenu, usmena književnost traje i u vezama s pisanom, autorskom književnošću, a te su veze zapravo dvosmjerne.

Vjerojatno je utjecaj slavističkoga ideologema kroz mnogo desetljeća sprječavao da se razmišlja u tom smjeru, premda arheologija i etnologija, povijest umjetnosti te usmena književnost daju mnogo podataka koji upućuju u tom pravcu.

Usmena književnost, koja osim proznih priča obuhvaća i narodno pjesništvo, prisutna je osobito u vrijeme turskih osvajanja i u krajevima koji su bili pod turskom vlašću, ali i vlašću drugih stranih gospodara, kada je došlo do znatne kulturne stagnacije, a pismenost je bila rijetkost.

prema podrijetlu: narodna ili usmena književnost koju najčešće čine mitovi, bajke, pjesme, zagonetke, poslovice i sl. te umjetnička ili pisana književnost koju čini ukupnost književnih djela koju stvaraju i pišu književnici

Hrvatska usmena književnost u korpusu cjelovite povijesti hrvatske književnosti.

Usmena književnost i hrvatska tradicijska kultura.

Usmena književnost u dodiru s pisanom (interferentni odnosi) od glagoljaških vremena do naših dana.

Hrvatska usmena književnost danas, 1983; Hrvatska kulturna baština slikom) te niza emisija posvećenih hrvatskim slikarima i slikaricama.

Objavila je više knjiga o usmenoj književnosti: Narodna predaja o vladarevoj tajni, Institut za narodnu umjetnost, Zagreb 1967.; Usmena književnost.

Izbor studija i ogleda, Školska knjiga, Zagreb 1971.; Usmena književnost (u: Povijest hrvatske književnosti, 1), Liber, Zagreb 1978.; Usmena književnost nekad i danas, Prosveta, Beograd 1983.; Usmeno pjesništvo u obzorju književnosti, NZMH, Zagreb 1984.; Pjesme, priče, fantastika, NZMH i Zavod za istraživanje folklora, Zagreb 1991.; Priče i pričanje.

Sakupljena usmena književnost kompilirat će se u digitalnoj arhivi kojoj se može pristupiti na zahtjev i učinit će te dijelove izgubljenih kultura uvijek dostupnima.

Usmena književnost, ukupnost usmenoknjiž. tvorevina koja nastaje, prenosi se i izvodi zaslugom kazivača i primatelja u usmenokomunikacijskim procesima.

Usmena književnost u Istri svjedoči o specifičnim pov. mijenama, migracijama stanovništva i zemlj. položaju.

U posljednjem broju drugoga godišta nalazi se kazalo članaka iz godišta 1846. i 1847. Kandler je u posljednjem broju časopisa objavio Indice degli argomenti precipui discorsi nelle sette annate dell Istria, koji je podijeljen po strukama: crkva (povijest, spomenici, sveci i dr.), zavičajne teme (zemljopis, stanovništvo, jezici i sl.) te književnost i humanistika (usmena književnost, povijest, rodoslovlja, numizmatika, sfragistika, epigrafika i sl.).

Usmena književnost zapisivala se tijekom stoljeća (spomenimo samo međunarodni uspjeh Asan-aginice, koju je 1774. zapisao i objavio A.

Međutim, usmena književnost i dalje postoji u »jednostavnim oblicima«, poput vica, anegdote, ogovaranja, životnih priča.

Kao što pozicija samih tekstova objavljenih u zbirci (a i zbirke kao takve) na osi pisana/usmena književnost ostaje, u najmanju ruku, ambivalentna i diskutabilna, tako i status braće Grimm ostaje u nekoj vrsti slobodnog kretanja između autorskog stvaralaštva i uredničkih napora, kreacije i reprodukcije.

Prof. Romana Franjić: Hrvatska usmena književnost je turistički potencijal

Dužni smo u oluji razsredištenosti na svim razinama njegovati vjeru u kratke prozne oblike (hrvatska i svjetska usmena književnost odavna su na toj crti) jer oni se, posebno anegdote, nude kao suvremeni model svijeta, kao spas od složene isjeckanosti modernog iskustva i neurotičnog kaosa moderne povijesti koja je determinirana od davnina, a u suvremenosti je karakteriziraju virtualije jednako dirigirane koje ponovljene laži ustoličuju na pijedestal istine i onda tu virtualnu istinu kao vladaricu okrune krunom koja joj postaje štitom i garantira neporecivost što u hrvatskom slučaju obrambeni Domovinski rat i Sud u Haagu okrutno potvrđuju stavljajući lokot na usta namagarčenim prvacima i bravu iracionalnog mirenja praćenog šutnjom, bravu koja ne hrđa.

Dr. Baran je uvodno objasnila da je u radu napravila prvu cjelovitu usmenoknjiževnu sintezu i znanstvenu analizu usmene književnosti križevačkoga kraja, da Križevčani tijekom prošlosti svoju usmenu književnost nisu puno zapisivali jer im nitko nije posvijestio da je to važno te da se poznati hrvatski ilirci koji su u doba Hrvatskoga narodnoga preporoda, kada se usmena književnost u Hrvatskoj počela intenzivno zapisivati, živjeli u Križevcima, nisu bavili zapisivanjem usmene književnosti i tradicijske kulture.

Dragich (Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine: lirika, epika, retorika) ima izbekariti (se) »izbeljiti se«, shto je znacsenjski ipak daleko.

Maja Bošković-Stulli je autorica dvadesetak znanstvenih knjiga, među kojima su: Usmena književnost kao umjetnost riječi (1975), Usmena književnost u nizu Povijest hrvatske književnosti (1978), Usmena književnost nekad i danas (1983) te velik broj antologijskih zbirki hrvatske usmene proze, iz vlastitih terenskih zapisa i arhivskoga gradiva.

Bila je urednicom struke Usmena književnost u Hrvatskoj književnoj enciklopediji Hrvatskoga leksikografskog zavoda, za koju je i sama napisala veći broj članaka.

Istraživački je uključena u znanstveni projekt Dječja i usmena književnost u interferenciji te u projekt izrade kritičkog izdanja Sabranih djela Ivane Brlić-Mažuranić (voditelj prof. dr. sc. Vinko Brešić).

Potencijalni resurs kulturnog turizma predstavlja primjerice hrvatska usmena književnost (priče i pripovijedanje).

Jer i korupcija je, poručit ćemo gospodi iz Europe i činovnicima iz OLAF-a, naša tradicija i naš običaj, kao što su, primjerice, stari zanati, ručni radovi, usmena književnost ili zaštićena tradicionalna jela.

Nematerijalna baština obuhvaća različite oblike pučkih i tradicionalnih kulturnih izričaja, kao što su jezik, usmena književnost, glazba, ples, igre, mitologija, obredi, običaji i tradicijski obrti, ali i kulturalni prostori, odnosno žive zajednice u kojima se ti oblici još uvijek njeguju.

Do današnjih primatelja usmena književnost dopire dvojako: u svojim živim ostvarenjima na terenu i u zapisima koji o tim aktualizacijama svjedoče.

Ona tako ima dvostruki život, a dvojakost je na određen način sadržana već u oksimoronskoj terminološkoj odrednici usmena književnost.