9. mjeseci), a meni je nalaz bio hitan, završila sam kod privatnika, koji su se koristili istim uređajem kao i rebro, ali u popodnevnom terminu. od samog početka tretman prema kao pacijentu, i to još maloljetnoj djevojci, je bio katastrofalan: nakon što su me polegli na onaj ležaj, dali su mi obične ćepiće za uši, nikakve slušalice, i ZAVEZALI ME da se ne mičem prije nego što su me šutnuli unutra, zatvorila sam oči i nisam ih otvorila dok nisam izašla natrag van, jednostavno se nisam usudila, nisam znala kaj mogu vidjeti i hoću li se od toga uspaničiti. svo vrijeme sam uredno čula šumove i drndanje. na pola pretrage su me izvukli van i piknuli kontrast ko da pikaju stoku, a ne ljudsko biće. mjesto gdje su mi uštrcali kontrast nije prestalo krvariti do navečer, podljev sam imala tjedan dana, kao i užasne bolove u ruci, a krasta mi je zarastala punih mjesec dana. kako sam se tada oporavljala od preboljene gripe, svrbio me i curio mi je nos, pa sam se meškoljila jer se nisam mogla posvrbiti niti obrisati nos, a osoblje se deralo na mene da se ja nemam kaj micati i da moram mirovati, pa su me lijepo umjesto planiranih 45 min, zadržali još dodatnih pola sata. kad sam završila s tim užasnim iskustvom, jedva sam čekala da vidim tatu (mama je bila na putu), koji ne da nije smio biti sa mnom, nego nije smio niti gledati iza stakla s doktorima već je čekao u predvorju i nije imao pojma što se sa mnom događa. nakon toga uslijedio je novi šok jer mi je doktor nalaz uručio i obrazložio kao da imam smrtnu bolest, a ne nešto što se liječi tabletama ili operacijom. nisam ništa razumjela i samo sam plakala, dok nam naš obiteljski prijatelj doktor nije objasnio da to nije ništa strašno. kad sam roditeljima ispričala kako je sve prošlo, bili su šokirani da se tako mogu odnositi prema pacijentima, a pogotovo prema djeci. iza mene je na redu bila još mlađa djevojčica, koja je plakala kad su je bez pardona odvajali od roditelja. bilo mi je jako žao jer sam znala što ju čeka. inače, sve se ovo dogodilo u POLIKLINICI NEURON, u sklopu Centra za istraživanje mozga na Šalati. tako da znate gdje ne biste trebali ići. prošle su dvije i pol godine otada i uskoro ću opet morati ići na mr, ali je sigurno da tamo nema šanse da odem ponovo. i jednom je bilo dosta i previše