rezervat uzimanja i davanja. i u njemu baobab čijom se krošnjom uspinješ k nebu.

Što se više uspinješ po političkoj piramidi, korupcija i kriminal su veći i opasniji.

Početnički entuzijazam, koji te nosi na krilima uspjeha, dok se nesigurnim koracima uspinješ po kozjoj stazi duhovnog materijalnog samorazvoja, je za POČETNIKE

I vidjela si sebe kako se uspinješ u avion, koji će te labudski ponijeti tamo gore... na sjever, na sjever... u mraz... u mir... u bijeli mrak... i zato miruj... opusti se... slušaj tišinu oko sebe... ovu... ovdje... u travi... u kojoj si sama sa svojim srcem... napokon sama... jer tebe nema... niti ičega ima... ničeg......

Uspinješ li se ovim putem do dvorca na brežuljku, osjećaš u hladu gustih omorika neki otajstveni život.

Usporedio bih to s penjanjem na vrh crkvenoga tornja ili visoke zgrade što se više uspinješ, otvaraju ti se nove perspektive.

Naučio sam... da svi žele živjeti na planini, ali da se sva sreća i rast događaju dok se uspinješ.

dok se don pakira ajd da ja uletim s nedjeljnom porukom mira i sira. zakaj sira? zato kaj me sir asocira na rupe, Seronje i Raspikuće koje su sjebale sve kaj se sjebati dalo, ter sad kroz te rupe osim poročnog sjaja paklenskog ognja prosijava totalni relativitet svih vrijednosti koje smo trebali i morali usisati s majčinim mlijekom. jebeš imunitet ako nemaš tih skrupula i ako ne kradeš samo jer te gledaju. nema tu opravdanog motiva i puno riječi: ili jesi čovjek ili nisi, jebote. ak imaš moralnu vertikalu uspinješ se, uspinješ se ma kak se činilo da visiš, padaš, lupaš glavom o zid i slično, al nikako puziš. i imaš tu kičmu u pičku. spavaš na njoj, sanjaš, ne trebaju ti pomoćna sredstva, svoj si čovjek ma kulike te i fizički oklop zna zajebavati svojim nedostacima. a onda kad živiš tak ko slon sto godina dojde ti, o dojde sigurno, ta minuta u kojoj osjećaš da bi mogel spasiti cijeli svijet, jer osjetiš da je baš takvo biće zamislio svevišnji. baš takvo da bi se mogel dobiti maksimum, da bi se isplatio darovan život. bemti. i onda ti ne treba špigl da postaneš slika i prilika, a nad moći koju dobiš ne sliniš i ne bahatiš se. eto, i ja danas poslije janjetine dobih svetu stolicu, ter nikako i da hoću ne morem spriječiti jad i bijedu onog koji se usudio ući u moj tor. i to nije moja nemoć već ta moć o kojoj vam pričam, dragi blogljani. s obzirom da mi je dužan neku lovu, a ponekad se odaziva na ime rakun, njegovo ću krzno bez imalo oholosti obesiti svom mačku o rep, pa nek skače po krovovima dok mu prijevozno sredstvo budu naganjali bijesni psi. što je činio to će kusati. idite u miru

Dok se uspinješ, ne opterećuj se pitanjima kojima ne znaš odgovora.

Starenje je netko usporedio s planinarenjem: što se više uspinješ, sve si umorniji i sve teže dišeš, no - pogled je sve bolji.

Ali se brzo pridižeš, iako znaš da se uspinješ k smrti.

Uspinješ se samo do prvog maksimuma i onda je zagarantiran pad.

Nekako jadno, kao da kupuješ kartu za brod i dok se uspinješ na njegovu palubu vidiš veliku rupetinu u boku, ali jednostavno se ne možeš zaustaviti.

Osvježavajućom snagom nade uspinješ u slavlje moj život

To su ogromne stepenice visine od 1,5 do dva metra i svaku, tako reći, moraš proći s jednog do drugog kraja, dok ne nađeš mjesto kojim se uspinješ na slijedeću policu.

Izgleda poput tave nejednako visokih rubova kojima se uspinješ do najviše točke.

Nekako uvijek završi po onoj Đivovoj Ko bi gori, sad je doli ", a nekako tako je i kad se uspinješ na Svetu Mariju.

Puno je sigurniji i spust i uspon sipar te gotovo ne pušta u usponu više kliziš dolje nego se uspinješ gore zato mi se više sviđala naša dionica za penjanje.

Nije zima kad se uspinješ ali doć mokar na 800 m pa takav vozit nazad do Grobnika što je oko 25 - 30 km skoro sve nizbrdo - brrrr

Kad osudiš ubojstvo životinje ispadneš nekakav čudak koji obožava životinje dok se brigom za dobrobit čovjeka uspinješ do zvjezda a ne moraš ništa konkretno učiniti

O vlasništvu: kad se uspinješ planinom, nailaziš na dijelove staze koje je netko uobličio, osigurao nesigurne prijevoje, stavio oznake smjera staze uspona, napravio klupice, stepenice, itd.

Nije uvijek to pravilo.... ima garaža kojima su ceste kojima se uspinješ glavne pa ljudi svejedno zastanu...

Uđeš u Importane i ideš kroz pothodnik van tamo gdje stoje autobusi (to je suprotan smjer od onog kada se pokretnima stepenicama uspinješ prema Trgu kralja Tomislava).

Uspinješ se na ljestvici genijalnosti: five: Još malo i eto te kod Spliće..