Slijedeći " argument " sadrži vječno jamranje o velikosrpskim lažima: Nije sporno da su u ime Hrvatske, pod Ustaškim režimom ubijani ljudi, sporne su brojke.

Goldstein kao publicist, a ne kao povjesničar jer povjesničar nije, navodi povijesne uzročno-posljedične veze zlosilja na hrvatskom ratištu u Drugom svjetskom ratu, onda bi morao znati da svjetska povijest politike genocida ne počinje s ustaškim režimom nego s boljševičkim režimom oca propagande Vladimira Iljiča Lenjina.

Iz svega što se može znati o Stepincu su sljedeće stvari: - Stepinac je surađivao s ustaškim režimom - Stepinac nije bio fašist; on je bio projugoslavenski i prohrvatski (što se u ono doba moglo biti istovremeno) te antikomunistički orijentiran najbliže tome opisu odgovara i premijer četničke londonske vlade Ivan Šubašić - Stepinac je suradnju s ustaškim režimom vodio po nalogu od samog pape - Rittig je, s druge strane, suradnju s partizanima vodio po nalogu od samog pape - papa je htio imati nekoga sa svake strane kako bi obranio stečene tekovine (čitaj imovinu) bez obzira na ishod rata Crkvu i papu je zanimao samo i isključivo novac, sve ostalo su floskule - Stepinčeva je specijalna zadaća bila sačuvati život Rittigu po potrebi; vrijedi i obrat - Stepinac je znao da mu neće pasti ni vlas s glave (što mu je garantirao Rittig); zbog toga je namjerno izazivao sukobe, bio drzak i bezobrazan i pozivao (npr. pastirskim pismom) na otpor zakonima nove države za to bi mu se sudilo u svakoj zemlji (recimo, u sadašnjem Kaznenom zakonu postoji kazneno djelo poticanja na činjenje kaznenog djela) - Stepinčev je cilj bio od sebe stvoriti mučenika (što mu je u dijelu javnosti i uspjelo), a zapravo je bio ekstremno privilegiran (preblago osuđen i smješten u dvije zatvorske ćelije dok se inače u jednoj nalazi više od jedne osobe).

Mediji su se ovih dana bavili i hrvatskom prošlošću: slučajem Perković i ustaškim režimom Ovotjedno izdanje tjednika Der Spiegel donosi podulji tekst pod naslovom " Nepozvani gost " u kojem analizira ulazak Hrvatske u Europsku uniju.

Svaki susret s njim znači kompromitaciju pred ustaškim režimom, jasno je da se Begović stidi dugogodišnje prijeteljske, kumovske i suradničke veze, nagovara ga na prestanak šutnje, a nakon što ga ovaj odbije kaže mu da je tvrdoglav kao dalmatinski tovar.

Tako su komunisti, osim preuzimanja vlasti, od ustaša naslijedili i svu otetu imovinu nekadašnjih hrvatskih Židova, koji su pod ustaškim režimom svoj život skončali u logorima u NDH ili nekim od nacističkih logara tadašnjeg ustaškog saveznika, velikog zločinca Hitlera.

Po prvi put se u ovom izvješću otvoreno iznosi, ono što su biskupi uvijek tvrdili, da su svećenicima za pristup u Društvo davana razna obećanja, a mnogi su zbog pristupa u Društvo pušteni iz zatvora, ali se također napominje da je taj izvor za dobivanje novih članova gotovo iscrpljen (1961. u Društvu je bilo 46 % onih koji su izišli iz zatvora, a uglavnom su bili osuđivani zbog raznih političkih delikata i to najviše zbog suradnje s ustaškim režimom).

Dakle,. nisu komunisti nasrtali na Stepinca, već je on nasrtao na komuniste, misleći da se oni neće usuditi ići toliko daleko da ga radi kolaboracije s ustaškim režimom i protunarodne djelatnosti uhite i da mu sude, računajući da neće htjeti raskid odnosa s Vatikanom, a i da će ih Ameri u tome zaustaviti.

U filmu se tvrdi, da su u NDH-a mnogi bili nepravedno progonjeni, iako su htjeli sudjelovati u izgradnji države, ali se nisu slagali s ustaškim režimom, pa su odlazili u partizane.

Onaj tko ne vjeruje u suradnju KC s ustaškim režimom, neka se lijepo uputi u NSK i prolista crkveni tisak iz perioda ' 41. do ' 45. Da Crkva u Hrvata bježi od suočavanja s prošlošću i vlastitom ulogom za vrijeme 2. Svjetskog rata pokazuje i relativiziranje ustaških zločina: http://feniks.bloger.hr/post/ima-gadova-/778331.aspx http://feniks.bloger.hr/post/relativiziranje/864656.aspx http://feniks.bloger.hr/post/bijeg-crkve-u-hrvata-od-suocavanja-s-prosloscu/1010340.aspx http://pollitika.com/bozanicu-sto-si-trazio-u-jasenovcu

Kod posljednje teme autor ponovo naglašava Stepinčevo privatno nezadovoljstvo i razočaranje ustaškim režimom, ali i njegovu trajnu nespremnost da javno osudi taj režim.

dragi moj rick, opet ja, obzirom da imam određenih zamjerki na pristup materiji. na sudu bi vas nekolicinu da ste odvjetnici otkantali zbog sugestivnih pitanja i navođenja svjedoka. naslov teksta je mogao biti isus bi bio protiv komunizma, kapitalizma, fašizma i protiv svih - izama jer je srž njegovog učenja suprotnost navedenih. razumije se da ne treba biti kolumbo i povezati to sa ustaškim režimom i konačnim ciljem stepincem i katoličkom crkvom. zbog čega smo doživjeli time warp, autor nije dobro povezao, no cilj opravdava sredstva. valjda je zanimljiv naslov, bit će više klikanja i valjanja u blatu suprotstavljenih opcija na radost prikupljenog puka u areni pollitika. riki je po običaju simplificirao stvari navodeći povijesne činjenice o judeji, zaboravljajući da je povijesna situacija, kao i danas bila vrlo turbulentna, između ostalog vladar židova u to vrijeme bio herod, koji nije bio židovske krvi, a pravo na vlast je crpio ženidbom sa židovskom princezom, što je bila velika crvena krpa potlačenim židovima. mala digresija, u to vrijeme više židova je živjelo na području današnje sirije, odnosno babilona, glede " povijesne utemeljenosti " i nekih mitova. poncije pilat je bio rimski upravitelj koji je imao klasični povijesni zadatak, od kako postoji država do šukera, prikupiti što više poreza i cijediti raju. židovske međustranačke stvari ga se nisu ticale dok se ne bi takli rima. premda je isus po učenju i stavu bio esen, njegove aktivnosti i poneka izreka daju naslutiti da nije bio loš niti sa zelotima (donosim vam mač, a ne mir, u getsemanskom vrtu ga hapsi kohorta (cca 500 ljudi), petar pri hapšenju rimskom vojniku otkine uho, što daje naslutiti da je isus osim što je bio trn u oku korumpiranom židovskom svećanstvu koje se otuđilo od naroda i postalo sebi svrha, bio protivnih i rimske okupacije, a vjerojatno i ekstremistima među njegovim sljedbenicima radi njegove naglašene pacifističke poruke i ekumenizma. smisao pilatovog pranja ruku je nedvosmislena, jer nakon rastjerivanja mjenjača novca u hramu, jahanja na magarcu i simbolike palminog lišća židovskom svećenstvu je bilo jasno da su to snažne i simbolične poruke novoga wannabe mesije koji je tražio reformaciju. nisu ga priznavali za mesiju smatrajući da je posljednji prorok bio malahija; bilo ga je lako servirati rimljanima jer je događajima u hramu pokazao da može potaknuti mase u revoluciju koja rimljanima nije svakako odgovarala. kamenovanje bi moglo prouzrokovati unutaržidovske sukobe između njegovih sljedbenika i protivnika, tako je je bilo najlakše predati ga rimljanima i proglasiti ga urotnikom. vuk je bio sit a ovce na broju. obzriom da je isus po ocu i majci vodio porijeklo od židovskog plemstva, moguće je da je čak i bio mesija, sa prilično neugodnim reperkusijama; u tom slučaju abrahamove religije židovstvo, kršćanstvo i islam bi izgubile fundamentalne razlike sa još širim reperkusijama, no to je domena fikcije i to ostavljamo kreši mišaku. rim je u to vrijeme bio na vrhuncu, njegove legije nepobjedive i bilo koji narod koji se ustao gadno bi nagrabusio; rimljani su tek prvi poraz doživjeli znatno kasnije od germana u teuteburškoj šumi. događaji u massadi to zorno prikazuju, neosvojivu utvrdu su osvojili vojnim genijem i tipičnom upornošću. poslije toga kršćanstvo je prešlo u ilegalu, i bilo izloženo strašnim progonima rimljana, dok netko nije shvatio da se može iskoristiti kao državna religija, no to je druga priča, a o ndh smo ovdje dugo raspravljali tako da ne vidim smisla raspravljati tko je i zašto kriv zbog dolaska pavelića i njegovog režima na vlast... evo dok čitamo da je pronađena nova masovna grobnica kod teznog, i dalje stoji činjenica da su titovi sljedbenici poubijali najviše svećanika od svih pobjednika u II svjetskom ratu, dok je u drugim državama to bilo reda desetak ljudi, ovdje je to bilo preko 600. - na. bajka o mitraljeskom gnijezdu (vidio bih tu budalu koja bi u jeku napada na samostan gore stavila mitraljesko gnijezdo i tako se izložila izravnom topovskom pogotku, to bi vjerojatno pojedini junaci sa pollitike i napravili;))) u samostanu u širokom brijegu je samo krinka za ratni zločin ubijanja nevinih svećenika na području današnjeg zagvozda od strane knoja. taj i ostali ratni zločini nikada neće biti procesuirani jer su počinitelji bili na pobjedničkoj strani, kao što douglas mc artur jednom reče za svoje poduhvate u japanu krajem rata. no kao što gospodin paro nedavno izreče, kršćanski je opraštati...

Dokumenti koje objavljujemo prvi put našu javnost suočavaju sa činjenicom da se nadbiskup Stepinac nije slizao s ustaškim režimom, nego da je imao jasan svoj stav u odnosu što je posao političke stranke, a što je uloga duhovnoga pastira kao korektiva javnoga života u duhu Evanđelja, upozorio je dr. Batelja, te pokazao niz dokumenata koji su isključeni iz sudskog postupka iz kojih je vidljiv njegov protest protiv progona Židova, Srba i drugih, te zbrinjavanje mnoštva izbjeglica.

Točno je da je dosta pravoslavaca tražilo da prijeđu u Katoličku crkvu kako bi spasili goli život pred ustaškim režimom.

- Na današnji dan 1941. godine 79 - torica Siščana, ne mireći se s okupacijom zemlje te s uspostavljenim ustaškim režimom, a potaknuti napadom nacističke Njemačke na Sovjetski savez, odlaze u šumu Brezovica kako bi se aktivno borili protiv nacizma i fašizma.

Obračun predvodi policijski ministar Tomislav Karamarko, a na meti su mu komunistički egzekutori koji su nakon Drugog svjetskog rata ubijali ljude pod optužbom da su kolaborirali s okupatorom, odnosno ustaškim režimom Ante Pavelića.

Možda je nastupio trenutak da se propušteno ispravi, provede deustašizacija na način da se iz vlasti, iz odgojno obrazovnog sustava, ali i iz kulturnih i javnih ustanova, pogotovo s HRT, uklone zagovaratelji i promotori ustaštva, a da se KC pa makar i prijetnjom raskida ugovora s Vatikanom, čiju reviziju treba što prije napraviti, natjera da se javno i nedvosmisleno odrekne ustaštva i ispriča za svoju prilježnu suradnju s ustaškim režimom.

Komunistički režim, osim što je optuživao Katoličku crkvu za suradnju s ustaškim režimom, nije se mogao pomiriti s time da u zemlji postoji jedna tako brojna i snažna, te osim vjerski i nacionalno angažirana organizacija, koja nije pod njegovim nadzorom.

Oni su ubrzo proširili svoju aktivnost na sve one koji su izražavali nezadovoljstvo ustaškim režimom ili bili osumnjičeni kao pripadnici komunističkih grupa, bez obzira na nacionalnu ili vjersku pripadnost.

Politički je bilo nepoželjno priznati suradnju s ustaškim režimom.

Ali kada se s tim uvjetima upoznao Löhr, a preko njega, 7. svibnja i Pavelić, hrvatska je vlast već provodila prijašnju odluku, od 3. svibnja, da se bježi u Austriju, nakon čega bi krenuo i Pavelić, i da se vojska stavi što prije u pokret kako bi se predala Britancima No Löhr je 7. svibnja obavijestio Pavelića da mu predaje zapovjedništvo nad postrojbama NDH. Ironično je, primjećuje Tomasevich, da je samo u tom trenutku sloma i predaje Pavelić imao zapovjedništvom nad većim dijelom onog što bi se moglo smatrati njegovim oružanim snagama Nakon toga nikada više nije uspostavio doticaj sa svojom vojskom. Formalistički argument koji razdvaja proglašenje hrvatske države 10. travnja 41., zaključuje Tomasevich, od njezine politike u iduće četiri godine što ga iznose mnogi Hrvati u izbjeglištvu želeći zaboraviti svoju povezanost s ustaškim režimom, ili koji ne vole ustaše, ali koji vole ideju neovisne hrvatske države nije održiv.

Ta oni su onog farizejskog kvasca ili moralizatorskog duha koji je do jučer Crkvi branio i pomisao na pristup Jasenovcu, jer ju je poistovjećivao s ustaškim režimom, a sada joj, u pozi bezgrješnog pravednika, prigovara zašto to nije ranije učinila?

K tome i danas postoje snage koje smatraju kako je Stepinac negativna povijesna osoba, koja je kolaborirala s ustaškim režimom, koja se prekasno " distancirala, koja je ovo i ono i tako dalje, kako to već uhodane ideološke mutikaše rutinski rade još od 1945. O tome bi pak trebale voditi računa stranke demokršćanskoga i pravaškoga usmjerenja.

Četnici od početka pa do kraja rata namjerno poistovjećuju čitav hrvatski i muslimanski narod s ustaškim režimom, optuživši ga za zločine ustaša prema Srbima u NDH, nastojeći tako formalnim razlozima zapravo opravdati svoje zločine.

Kao što ja nisam zadovoljan s vama, tako možete i vi ne biti zadovoljni s ustaškim režimom kao takvim, poštujući državu, proglašenu 10. travnja 1941. Nisam suglasan s načinom vaše vladavine.

Već prilikom objavljivanja programa udruge hrvatske pravoslavne zajednice u formiranju, postalo je jasno da se ta udruga " poistovjećuje i organski povezuje s ustaškim režimom iz vremena Ante Pavelića i tzv. Hrvatskom pravoslavnom crkvom (HPC) ", kaže se u priopćenju u kom se podsjeća da je HPC formirana 1942. " Tadašnji Pavelićev režim izvršio je genocid nad srpskim, židovskim i romskim narodom u NDH, a cilj fantomske HPC je bio da uništi svaki trag postojanja pravoslavlja i pravoslavnih Srba na ovim prostorima. "

Koga zanima neka se uputi u NSK i prolista makar dio tih publikacija i sam se uvjeri u kojoj je mjeri KC bila srasla s ustaškim režimom.

Karakteriziraju ga masovne likvidacije i okrutan odnos prema zatočenicima, " nepoćudnim narodima " Židovima, Srbima, Romima, ali i Hrvatima koji se nisu slagali s ustaškim režimom.

E ali u Njemačkoj je provedena sveobuhvatna denacifikacija, a u Hrvatskoj deustašizacija nije, u Njemačkoj je KC prihvatila svoj dio odgovornosti za sva zla koja je počinio nacionalsocijalizam, a biskupi su se ispričali za pasivnost i nečinjenje, a u nekim situacijama i blagonaklonost koju je KC iskazivala prema režimu, a u Hrvatskoj od KC, koja je najprilježnije surađivala s ustaškim režimom, nikad ni riječi isprike i ograde od te suradnje nismo čuli.

Pavelića u Zagrebu, ako su njihovi preci stradali pod ustaškim režimom, a onda muk.