7. prosinca 1988. [ 14 ] godine Ustavni sud Jugoslavije proglasio je ustavni amandman o jeziku iz 1972. odnosno ustavnu odredbu iz 1974. protivnima Ustavu SFRJ jer se, po njegovu mišljenju, postojećom formulacijom isključuje iz javne porabe jezik Srba u Hrvatskoj.

Hrvatska je, na našu sreću, po Ustavu SFRJ iz 1974. imala pravo na samoopredjeljenje do samootcjepljenja.

Ta nasilna protupravna djelatnost tijela Republike Srbije, s kojima su Autonomnoj pokrajini Kosovo oduzeli ustavna prava koja je imala po Ustavu SFRJ, kod većinskoga albanskog stanovništva na Kosovu izazvali su otpor protiv Srbije.

A da je taj jezik po Ustavu SFRJ postojao, također je činjenica.

Citat: Udruženje Naša Jugoslavija u svom programu traži, a što je Stojković na skupštini posebno istaknuo, ukidanje granica između država nastalih raspadom Jugoslavije, te stvaranje carinske i monetarne unije temeljene na ustavu SFRJ iz 1974. godine jer bez toga nema prijema u Europsku uniju.

Sloboda govora i javnog nastupanja npr. u ustavu SFRJ iz 1963. obavezuje tisak, radio i televiziju da objavljuju mnijenja i informacije organa, organizacija i građana, koje su od značaja za obavještavanje javnosti.

Samo Banovina Hrvatska je bila stanovita politička autonomija hrvatskog naroda u Kraljevini Jugoslaviji, ali nije bila država, a SRH/RH je bila nacionalna država hrvatskog naroda prema vlastitom ustavu, ali i prema ustavu SFRJ.

Ustvrdivši kako " Slovenija i RH nisu poštovale proceduru razdruživanja po Ustavu SFRJ ", prigovorio je Miloševiću da su " on i ondašnje rukovodstvo i vojni vrh ubrzali taj proces ".

Lijepo vam rekoh nigdje u Ustavu SFRJ nije pisalo da će JNA krvavo obračunati sa nacijom koja se pokuša izdvojiti pa ipak tako bijaše.

U Ustavu SFRJ u Uvodnom dijelu pod Osnovnim načelima stoji izričito: " Narodi Jugoslavije, polazeći od prava svakog naroda na samoodređenje, uključujući i pravo na otcjepljenje, na temelju svoje slobodno izražene volje... "

Zaboravio si da je u Ustavu sfrj postojalo nešto što se zvalo pravo na SAMODREĐENJE, pa tvoja logika o pravu JA da Hrvate smatra teroristima pada u vodu

Trebalo je da prođu silna stoljeća da bi se to dogodilo, ali i da trag te državnosti bude sačuvan kao crvena nit kroz povijest, završno u Ustavu SFRJ iz 1974. g.

Hrvatsko društvo u vrijeme Hrvatskog proljeća, otvorilo je predavanje mr. sc. Gorana Sunajka iz Leksikografskog zavoda Miroslava Krleže u Zagrebu o načelima ustavnih reformi odnosa federacije i federalnih jedinica koje su predlagane na raspravama krajem 60 - ih nadalje, a koje su u konačnici rezultirale presudnim izmjenama u ustavu SFRJ iz 1974. godine.

Postoji li po vašem mišljenju mogućnost da se u intenciji odcjepljenja Republika Srpska pozove na kosovski presedan, s obzirom da su, ne samo u političkim, već i stručnim krugovima, dominirale rasprave o postojanju temelja za ostvarenje samostalnog Kosova u Ustavu SFRJ iz 1974.?

U takvoj situaciji, kad je hrvatski narod u BiH vidio što se događa u Hrvatskoj, a da Muslimani ne samo da ne žele poduzeti pripreme za obranu, nego još i šuruju s četnicima, sami su se organizirali a za tu organizaciju koja je bila potpuno legalna uporište su našli u Ustavu SFRJ kao i u Ustavu SR BiH.

S druge strane, javlja se rastuća velikosrpska šovinistička propaganda i reinterpretacija povijesti, u službi dnevne politike: u tadašnjoj krizi, raste pokret koji inzistira na tome da je izvor nevolja u Ustavu SFRJ iz 1974., kad su uvedeni snažnji elementi konfederacije, te da treba obnoviti unitarnu vlast - neizrečeno, ali jasno nagovještavano: pod srpskom dominacijom.

Franjo Tuđman i njegovi apologeti su u svojim lažima i obmanama išli tako daleko da su usprkos njenom ustavu i ustavu SFRJ negirali državnost SRH, a na primjedbe da Hrvatska kao država postoji, odgovarali su da postoji ali samo kao geografski pojam, a onda su to što nije postojalo, napadima vlastite paravojske na saveznu vojsku branili od njene agresije na to što ne postoji.

Pa iz jednostavnog razloga što državnost pokrajima nije imala uporište u ustavu SFRJ.

A na osnovi njihovog mišljenja o ustavu SFRJ kao ustavu prema kojem republike imaju pravo na samooprijedjeljenje do otcjepljenja, Njemačka i ostale članice EZ i svijeta su priznale Hrvatsku (i Sloveniju i druge r.)

Naravno da ima razlike - po Ustavu SFRJ Kosovo je bilo dio SFRJ (istovremeno i dio Srbije), i imalo je svoja autonomna poltička tijela i institucije usporedive s republičkim, kao i svoga predstavnika u Predsjednistvu SFRJ, s jednakim pravom glasa.

Što je to po tebi JNA, još uvijek jedina legalna OS države JNA se odmetnula i djelovala protivno važećem Ustavu SFRJ.

Troble kaze: " zato sam i naglasila - po ustavu bivše države - koji je jedini međunarodno priznat akt, sve republike i obadvije pokrajine su imale pravo na samoopredjeljenje i odcjepljenje.. " Mozda bi bilo bolje da stvarno procitas sta je u Ustavu SFRJ pisalo. ja koliko se sjecam stoji: " Pravo Naroda (a ne Republike-Administrativne granice) na samoopredjeljenje do odcjepljenja.

No taj ustav iz 1990 u suprotnosti je s ustavom SFRJ koji je A. P. ima davao posebne ovlasti u odnosu na maticnu republiku jer su pokrajine po ustavu SFRJ imale dva osiguraca koji im je davao poseban status i koji su toliko smetali srbijanskom vodstvu.

Naglašeno je da je po Ustavu SFRJ " ispovedanje vere slobodno " i da je bila zabranjena samo protivustana zloupotreba vere u političke svrhe, a Crkva nije imala razloga da se ne složi sa ovom ustavnom odredbom.

Osnovna tvrdnja izložena u Deklaraciji bila je ta da je nejasnoća formulacije o »srpskohrvatskom odnosno hrvatskosrpskom jeziku« u Ustavu SFRJ omogućila da se srpski književni jezik silom nameće kao jedinstveni jezik za Srbe i Hrvate.

Inače, ta je stvar u Ustavu SFRJ iz 1974. stajala upravo obrnuto: republike su bile definirane kao nacionalne države iz čega je proizlazilo njihovo pravo na otcjepljenje.

Prema ustavu SFRJ tko je imao pravo na samoopredjeljenje do odcepljenja?

Prema Ustavu SFRJ iz 1974. godine Skupština SFRJ bila je najviše tijelo vlasti u okviru prava i dužnosti federacije (Parlament).

Za takvu tvrdnju nema nikakvoga uporišta u posljednjem Ustavu SFRJ iz 1974., niti u drugim jugoslavenskim propisima.

Autonomne pokrajine su bile definirane i u Ustavu SFRJ iz 1974. i to Srbija nije mogla jednostrano promijeniti prije raspada SFRJ, niti je imala zašto to mijenjati jer su predstavnici tih pokrajina sudjelovali (sa jednakim glasom) u radu saveznih organa tako da su samo preuzeli kontrolu nad izborom pokrajinskih rukovodstava (a to je bila jogurt revolucija) što je Srbiji zapravo dalo tri umjesto jednog glasa.