Kažu kad prođeš ispod duge, promjeniš spol ili se utopiš u močvari

omg najbolje kad gledas sve u skoli, napalis se stvarno gro i onda dođeš doma, skineš jaknu, baciš torbu, izvoziš se premocno i utopiš se skoro.: s: driver:

Do te mjere je bio skućen svjetonazor tih ljudi da je baka govorila mojoj majci dok je još bila djevojka: Ćerce moja, dobro otvori oči... bolje da se utopiš u rijeci ili objesiš o prvu granu negoli da padneš u naručaj nekog šizmatika koji ne priznaje ni papu, ne štuje svetog Antu i ne prihvaća Bezgriješno Začeće...

Površnost je oznaka ljudi iz plićaka pa pazi da se u njemu ne utopiš kao na Baćama ili na omiškoj Plaži

Na trenutke mi nedos ta je ta sloboda koju imaš u velikim gra dovima, gdje te nitko ne poznaje i gdje se jed nostavno utopiš u masi.

Je, ražin otrov je smrtonosan zbog otrova koji je na njemu, njime lovi ribe, a ima i ona električna raža, mislim da ona baš i ne može ubiti čovjeka, ali te može nakratko paralizirati, pa se utopiš.

Tvoja nostalgija za Jugom i Titom je samo posljedica potrebe da utopiš svoju egzistencijalnu krizu-kompleks u okolinu koja pruža kakav-takav okvir za genetske uratke poput tebe i osjećaj pripadnosti naciji koja je nestala raspadom jogo-tvorevine.

Nabij ga na zid, i bas je mršav, odmakni ga od zida 7 - 10 cm i basa ima toliko da se utopiš u njemu.

Redovno, kada bi osjećala potrebu da se napiješ i tugu utopiš u crnini vina, dobio bih poziv da dođem.

Ima fora koju su i oni kasnije skontali - ako je uz temelje, postaviš dasku uz temelje u vagu i samo slažeš na nju - ako je unutra, ispilaš ytonga (ko kajle) i utopiš u maltu i ide puno brže Blokove je prepustio iznad temelja za 5 cm tako da temelje mogu obložiti kamenom kako sam planirao.

@Zvonimir Đukanović.. jednom kad se stopiš ili utopiš s LJUBAVLJU KRISTOVOM, više nisi od ovog svijeta, postaješ nebesnik kao svi nebesnici, dok su zemljani i dalje zemaljski.

Utopiš me u toplinu tog oblaka plavog i zaustaviš mi dah, tako da je ritam srca jedini ditiramb koji u meni ječi.

Ili ti taj kompjuter ne treba pa ga utopiš nekom za npr. 15 % ispod cijene (dakle, bez PDV i još 15 % ispod jer je tebe koštao 35 % ispod) za cash bez papira (a inventarni broj tog stroja zalijepiš na neku staru kantu kupljenu na buvljaku:)).

Kod izlaznih transfera vrijedi napomenuti još jednu stvar koju donekle zamjeram vodstvu kluba, uz sav onaj " uzmi ili ostavi " nekad je bolje i ostaviti nego krpati kraj s krajem u situaciji kad utopiš Anasa pa on zaobilazno ode u Rijeku (nek mu je sretno, ali ako ne popravi " glavu " - nikad pojačanja Rijeci od njega) a ti nisi dobio lovu, kad u Pescaru daš Vukušića koji se sprema promjeniti klub a još ovaj prvi nije platio Hajduku ili kad navodno i Napoli kasni za Radoševića.

Samo. to mnogi ne shvačaju.. ne, to je jako dubokoumno toliko da se utopiš samo da Luzer shvati da to nije njegova misao i primjeni na sebi. to je već malo teže. najlakše je okarakterizirati bedastoće i sl. litanije.

Ali ćutim svoju nemoć, i molim te da »me obučeš u sebe«, da poistovjetiš moju dušu sa svim kretnjama svoje duše, da me utopiš, da me zauzmeš, da se sa mnom zamijeniš, kako moj život ne bi bio drugo nego ižarivanje tvoga života.

Naišao si na nekog tko je bio otvoren, tko te mogao voljeti, volio, nekoga tko je bio spreman biti lađa tom slijepom putniku, štititi ga, čuvati, u svojoj utrobi načiniti postelju, dati sebe da istražuješ, svoje mogućnosti, da utopiš svoje neuspjehe, sve prethodne pokušaje ljubavi, dati da bude krilo, utjeha, naslada.

i ja tako mislim... kada se utopiš u svakom njegovom dodiru, poljupcu, kada ti se vrti u glavi od nježnih dodira, sve nestane oko tebe dok si s njim, kad poludiš od brige ako mu se nešto loše desi ili se ne javi dan, dva....

Umjetnost je kad se utopiš u sredstvima i izgubiš iz vida obalu.

Jer, ako si odličan borac i možeš poraziti 12 ljudi u direktnoj borbi, ali ne znaš plivati i utopiš se u plićaku, onda baš i nisi neki ratnik.

I TI SE, U TREN OKA, UTOPIŠ U TO ČEMU PRIPADAŠ I VIŠE NE POSTOJIŠ.

Prođeš pola balote zemaljske, skoro se utopiš u moru i na kraju na drugom kraju svijeta nađeš ljepoticu s istog otoka.

Kap nade, zraka svijetlosti u mraku... tako to započinje ali na kraju se čini da je i kap dovoljna da se utopiš a malo svijetlosti da izgoriš.... ljubav, mržnja, zavist, ljubomora, ovisnost, nada, pogled, miris..... dodir.... osječaji.... mali detalji.... odabereš jedan a dobiješ cijeli paket.... neizbježna sudbina nepopravljivih duša koje lebde negdje izmeu sna i jave... ovog svijeta i nekog drugog..... ljubavi i... hmmm... kako za koga... ja sam još uvijek optimističan... vjerujem u sebe... vidjeti čemo šta donosi sutra... možda uspijem napokon prohodati naprijed

I onda sve utopiš u dva-tri pića, pokojem osmijehu, pjesmi iz mladosti, brzini tipkanja, sladunjavom okusu nikotina u nozdrvi božanstva.

Osim ak se ne naroljaš ko nemorut, padneš s terase u more i utopiš se.

Utopiš se tu i tamo u alkoholu, sutra si opet u kurcu.

Bit ću hrabra i neću zatvoriti oči... dozvolit ću da se utopiš u njima i da vidiš svaku sekundu i svaki djelić moga užitka dok mi daješ cijelog sebe

Jer kad ju spustiš poslije skijanja dolje onda će ona biti happy kad ju utopiš iz jednog u drugi jacuzzi... na opuštanje..

S jedne strane napraviš veći promet, dobiješ masni popust i premiju od proizvođača (jer si dobro radio), dobiješ lovu od rent-a i na kraju utopiš auto sa malim popustom.

Jel spada pod samoubojstvo kad se utopiš roneći na dah ili penjući se stinu vrtoglavu.