Lustig je ljutito valjda isprovociran praznom dvoranom, rekao doslovno ovako.. je.. eš demokraciju u kojoj ja ne smijem govoriti ono što želim, ali pri tom nije razmišljao o tom da demokracija ponekad ima i svoje standarde iz kojih je okvira sam Lustig izletio uvjeravajući maloljetnike da Boga nema, i dobio je demokratski odgovor praznim kino dvoranom, jer je također demokratsko pravo svakoga da odluči što želi gledati i slušati..