i kad smo doblili našeg pesonju u kuću, čisto neplanirano, to biće je napravilo najprije neopisivi nered, požderalo mi sve cipele, doslovno sve, od sandala, čizama, japanki. posebna poslastica su mu bile tenisice, one od treninga: rofl: a onda, poslije gomile ludosti koje sva djeca inače rade, postao je odgovoran član familije. veseli nasmijani dobrica koji je točno znao u kakvom stanju dolazim s posla. obično nas čeka i desetak minuta ranije pred vratima, radosno nas pozdravlja, no ak napravi neku spačku, isti čas zbriše u dječju sobu pod krevet. eh, onda znam da je bio jako uvređen kaj nas dugo nije bilo, i sigurno je progrizao vreću od smeća, razvalio kasetu od kruha ili razvukao zmazani veš iz kupaone.