Očito sjedim na krivoj strani s druge strane žena prvog vodiča uzdiše... oohhh, aahhh, kako je velik... naravno, vrganj.

I evo, spavanje je gotovo, već zove i uzdiše duboko-to je znak da ju moram pogledati jer se probudila... danas je nešto dendrava... valjda 6 - ti zubić izlazi... i krećemo dalje.

Kako je autobus pun mnogojezičnih putnika s broda, šofer joj na talijanskom objašnjava da mora pritisnuti gumbić na naslonu kako bi ga mogla spustiti, ona ne reagira... ljudi otraga joj to isto objašnjavaju na engleskom, ali ona ni makac ili ne razumije, ili se jadna ušeprtljala zbog svoje smiješne i blesave situacije, pa samo uzdiše i migolji se, ali ništa se ne dešava... guza se zaglavila pa to ti je.

- Diram ti kosu uzdiše. Poput svile je pod mojim prstima.

Tužno lice doli naslanja na ruku, nju na brig, od boli daje izgled puku: uzdiše i sva se s groznim plačem škropi, kao od juga da se snig prolitni topi.

i znam da stiže evo ga nema heroja to uzdiše vatra u njenim preponama vlak tuli u tami konobarica vrane i fazani izbečene okate sove gutaju šumarke zagrebačkih predgrađa zečevi i ježevi traže sklonište u kostima konobarice u kostima groblja duhovi umrlih petarde i pucnji njegove sanjke skreću zrna djed mraz vjetar u kostima i djed krvava kiša djed ples fantoma djed crveni mundir djed jelen rudolf djed pop art djed svirač flaute od kostiju djed oči kuršuma mraz ledeni plamen djed one man gang djetelina s četiri lista gonič stada sobova žvakać duhana bacač noževa djed mraz ljepljiva krv ljepljivi prsti djede o djede kradljivče bankomata nema zime koja koči djeda mraza nema mraza koji ima zimu pokreću se opruge njegove utoke čekićaju kapisle patrona zapinju kokote laju bljuju metke djed svako čudo svako dobro kao crno bliješteće sunce dok uzima konobaricu straga njegovi spori pokreti zaustavljaju dječje osmjehe ekstatično nasilje bliještećeg sunca blješti revolver svjetlost pada na divljeg jahaća soba odbija se od oštrih kromiranih rubova sanjki kojima osljepljuje nezahvalnu djecu reže pohlepne ispružene prstiće djede dok silaziš s gornjeg grada u ilicu posegni i dotakni njenu picu vatru njenog tijela djed si rola cijelu planetu misli noktima grebe crne zvijezde s njenih leđa djeda gromovnik utjeruje joj munje u njenim rukama krevet eksplodira ne želim zakona kaže ona to je moj predah za izlazak hoću bez limita posegni i dotakni mi klita djede istisni sav blues u pore sivoga dana kaže djede djede djede djede ja sam duh tvojih snova i sobova kostur tvojih prstiju pod x-zrakama zadnji trzaj djed mraz želi njenu tamu djed želi njenu tajnu djede krezubih desni šuplje ti ko mrtvačeve duplje keze se u mraku slušaj njihov konjski rzaj djede moj rasklimani krevete reci stranče ona će bože evo sad će oh dali si taj famozni djeda mraz vjetar u kostima vjetar moje legende od mesa zmijski vjetar izgara tišinu udar plesa krvavi tango u planinama njena sela vukojebina fantomski prijevoji zazivlju njeno ime djed iza stijene skriva se u sjeni vuka zapetih pištolja skriva se iza svog bluesa sevdaha bosanaca na obližnjoj skeli hladnokrvni ubica iz ipsviča zadnji smijeh djedov smijeh i krevet ljubavnika srce pumpa isplači mu cijelu rijeku dok vrištiš oblaci mu putokazi pršte iskre i plešu uzglavlja na nakovnju tvoga sjećanja just dream bejbe on to se djetinje u tebi lomi i gle skupljaju se dječica kao oblaci čekaju djedovu sljedeću riječ nikad nikad vam neću doći nikad možda me i skinu s neba iznad afganistana al nikad do vašeg stana ugledat me neće vaše oči i njegovi snovi počinju snivati o fantomskim jahačima i bradavicama boje magnolija slađe od magnolija i od osvete ništa nije slađe učitelja vjeronauka pretvorit ću ga u mećavu da sakrije moje mošti jedite slatkiše prije negoli sve nestane okusite metal moje kopče o pojasu ona sije kao sunce udara poput valova u mojoj glavi moja uzavrela crna krv poslušajte njene priče o utvarama učinit ću svoj odlazak čistim kao kretanje njenih bokova kretanje njenih ramena svaki pokret je ples koji žudi za čistoćom u krevetu demona rastjeruje utvare spušta se nad vrijeme i traži duhove koji bi ga pojeli on je samo meso ona samo slika uzmi što ti se nudi djed je tugaljiv lijen dan iako ljudi žurno obilaze trgovine i nanose jelke svojim tvrdim čizmama on urezuje godinu u njihova lica zovu ga djed mraz ubica božića malog isuseka ali ništa ne može biti nasilnije od ljubavi i brige za bližnjega ništa intimnije od posjedovanja čak ni intimnost ubijanja intimnost smrti bez ljubavi sve moraš činiti s usiljenim smiješkom pa i ostavljati komentare po blogovima ako ne mogu ubiti kao što ubija pjesma ja ću umrijeti opasan eksplozivom u shopping centru u ceremoniji pod maskom prvosvećenika čelične tračnice ilice sjaje kao staklo djed se kreće kroz ljude isprva polako poput ljubavnika poput duha kroz maglu možda i on ima kakav blog kakav nick možda mu možeš ostaviti komentar ali večeras djed pleše i kad pomisliš da je prestao on zapleše iznova

- Likovi: Malika, Josza, Edita, Matjas - otada sam naučio da je najveća borba našega života: ljubav. - mladost i njegovanost je zračila iz nje kao neki miris - tako se bude smrtne ljubavi - preko vrata se previja jorgovan - nebeski svod moje mašte - čovjeka zanose misli tako daleko kao vihor suhi listić - uzdisaj bolne čežnje - opijum nejasnih i tajnih čežnji - kao zagušljivi, topli miris sjenokoše punog kadulje - osjetim kako pogledi nečujno prianjaju uza me - svaka bi riječ pokvarila tu dugu šutnju - kako bi riječi mogle imati tu boju, svilenu mekoću, glazbu, koja bi dostigla nijemost tog ugođaja - tiho, sveto i kao san tanahno - čavrljanje je teklo kao bujica - djevičanski strah od sreće - u srcu mi se kovitlahu misli kao teški proljetni oblaci - upalismo se i gorjeli smo vlastitim plamenom - preobražena od opojnosti - kao san tiha uličica - taj trenutak bješe zabranjena samoća života, mladosti - moram iz mrtvih doviknuti životu - od toliko sam divnih časova, sada, kad prođoše, od toga, umro - kako ću to ispričati svojim bespomoćnim riječima - bol me tištila kao neka golema stijena - umorne su mi misli opsjedale uspomenu - uzdiše postelja - možda i ona nosi ogrebotinu na srcu koja se produbljuje i širi u strahovitu ranu - po olovnosivom nebu lijetale su vrane kao mračne uspomene po duši i dosadi - što se podvečer čuje iz takve daljine, kao da dopire s kakve zvijezde - zlatnozubni smiješak - kako smo se promijenili, i taj grad i ja - zvuk zvonca se prosuo po pločniku poput taljena srebra - mlinsko kamenje samomučilačkih misli - rođen si kao bogataš, nisi poznavao životnih briga, s kojima se siromasi bore čvrsta srca - želio sam joj dati svoj umorni život - nebo se pretvorilo u golem, zlatan plamen - u vodi su blistali odrazi obalnih svjetiljki kao obrnute, goleme plamene baklje I u tom je času, na putu umro.

Sadržajno, tekućine su iznimno važni i stalno ponavljajući motivi: alkohol koji Bunny ispija, tekući sapuni koje prodaje, kapi za oči koje trebaju njegovom sinu, vaginalna vlaga za kojom Bunny uzdiše cijelim romanom, idilična slika bazena kojoj se Bunny uporno vraća, te samo kišno finale romana.

Danas Sve više, Ne znam Zbog čega, Ljudi uzdiše, Govori tiše, Palac siše I teško diše.

Spustila se gusta magla iznad Zagreba, to ne bila gusta magla iznad Zagreba, već to bila hrabra vojska poglavnikova Poglavniče, skupljaj vojsku sve pod jedan broj, pa je vodi sve do Drine u krvavi boj... Srpska verzija ove pjesme je sa tekstom: Spustila se gusta magla, Tu mi sedi mlado momče Pokraj Dunava, pokraj Dunava Sedi i uzdiše, sedi i uzdiše... Partizani su pjevali Peki Dapčeviću: Druže Peko mlad majore, Komandante Crne Gore Crne Gore i Sandžaka, Da s poveća petokraka Da s uništi pogan svaka... Četnička verzija na istu melodiju: Đurišiću mlad majore, Komandante Crne Gore, Crne Gore i Sandžaka, Da propadne petokraka... st okvir

Jer znamo: sve stvorenje zajedno uzdiše i muči se u porođajnim bolima sve do sada.

O muze, molim vas, za ljubav svijeh boga, Slišajte trudan glas od mene neboga, I suze i uzdah moj toliki na svijeti, Trpeći nepokoj ki nije moć izrijeti, Gdje, vajmeh, trudeći ne može svijes moja Ni javi ni speći prijati pokoja, Razmi sam u tuzi družeći tolik trud Ter ni ja ni druzi učinit ne vijem sud Otkud bi uzrok taj, tko li me prisudi Trpeći tolik vaj da život moj trudi, Lugovi najliše stramputno hodeći Gdje moj duh uzdiše velmi se boleći.

Zato sva bogosazdana tvar neprestano uzdiše čekajući svoje oslobođenje iz ropstva koje će joj Hristos podariti.

Bezbožniku je smrtni čas veoma gorak te uzdiše i drhti jer strah napunja dušu njegovu.

Čujem ju kako uzdiše negdje na zadnjem sjedalu.. a to tako boli..

i razlaže i analizira savršenog vjernika gledajući ga sa strane i uzdiše zbog svoje nemoći da i on bude takav.

Pisci se izmjenjuju na pozornici, Papić uzdiše od sreće i zadovoljstva jer sve prolazi u najboljem redu, wc je u knjižici, kada se prođe pored redova knjiga, stvari se odvijaju brzo i već smo svi na pozornici i poklanjamo se pred pedesetak (ili čak stotinu) gledatelja i slušatelja koji plješću i Kikinda short 03 je završen.

Pa zatim neopterećeno šećeš s bebom u kolicima, između uskih polica i zagledaš krpice nad kojima uzdiše svako pravo žensko čeljade.

Nije sve ni u Mišićima Evo, Mozak nije Mišić, mada se trenira UZDAH I IZDAH je u Srži i Prirodi Svemira Koji Pulsira i tako Funkcionira Daje Znakove Života, uzdiše, izdiše Negdje manje, a negdje, pak, više Sve s Razlogom Uzrok traži svoju Posljedicu Ja izdišem uzdahnuto da pustim Klicu Treba joj Vode, Sunca, Pažnje i Topline Ima da joj se Pupoljak sa Cvijetom U najveće moguće Visine vine Tamo da miriše Gdje ga čeka neko Ko će znati da ga uzdiše

Kad upozoravam na ozebine i šepesam kriveći od boli lične mišice, i ona uzdiše i zatvara oči.

Kol 3,1 - 4; Ef 2,6), a na drugom žurnost uključivanja u onaj proces koji sve vodi prema punini, opisan u Poslanici Rimljanima živopisnom slikom: kao što čitavo stvorenje uzdiše i muči se gotovo kao u porođajnim bolima, tako i mi uzdišemo iščekujući otkupljenje svoga tijela (usp.

na trenutak poželim nemir, poželim ganutost kojom sam gledala i osjećala stvari. sada primam kako dolazi sve ono svakodnevno, za čim se ne uzdiše. volim to, i uvijek sam voljela, znam to sad, znala sam i prije. samo ponekad me obuzme ta čežnja za višim, većim, daljim vidicima i uspnem se tad i čini se da je to svijet o kojem sam sanjala i koji me čekao oduvijek.

Bacila djevojka mladića na krevet, nad njime radi kukovima, uzdiše, on stenje.

»Dolazim pred vas, oj slavni stališi i redovi«, zagrmi, »ne kao poslanik slobodnoga grada komu ime slovi u davnoj davnini, već kao vapijući odaslanik rascviljene općine koja sa krutoga nasilja stenje i uzdiše, te već zaboravlja što je pravo i zakon, koja se očajavajući laća oštre posjeklice.

Općenito, trebali smo dobiti akcijski film - Bella u filmu prvotno nije zamišljena kao netko tko puno uzdiše i tko se stalno spotiče o nešto, ona je trebala biti borac (Bella uzvraća udarac).

Za kraj, jedna lokalno-geografska ljubavna znamenitost: postoji otočić na Cetini kojeg zovu Otok uzdaha, ali to nije zato što na njemu netko pati i pri tom teško uzdiše, nego baš naprotiv.

Otišao je do sobe ne izuvajući cipele, otvorio je vrata i odahnuo je duboko i olakšavajuće, iz dna trbuha, kada je vidio da Dunja mirno spava i da u kinderbetu pored njihovog bračnog kreveta Miro zadovoljno uzdiše u snu nakon obilne porcije majčinog mlijeka.

Pri tom ništa ne uljepšava i ne skriva, pa se čitatelj zajedno s njime divi nekim od najljepših gradskih prizorima i uzdiše nad administrativnom zavrzlamom koja ga je zaskočila na putu.

Veliki emotivac koji kada se zaljubi jednostavno uzdiše za tom curom, pa otuda i ovo uh, ah, oh. u stilu ah, tvoje divne oči me očaravaju, ili miris tvoje kose i tvoga tijela me cijelog obuzima. Ne bih znala ove njegove srcedrapajuće izjave da mi nije to rekla cura koju su takve izjave odbile od njega.

Žene su oduvijek voljele muškarce u uniformama. (Sjetite se srcedrapajuće scene filma " Oficir i gentelmen " u kojoj na kraju filma mlađahni Richard Gere nosi ženu svoga srca u bijeloj uniformi a publika uzdiše i plače, istih godina i Tom Cruise je u Top Gunu s avijatičarskom jaknom i naočalama šarmirao te osigurao mjesto na svakom zidu tinejdžerice.