baš sam si nešto razmišljao o načinu gospodarenja osobnim materijalnim dobrima ovdje u hrvatskoj: učeni smo od malih nogu da trebamo radit i zaradit toliko da svojoj djeci nešto ostavimo. a opet, iz generacije u generaciju, rijetko tko se može pohvalit da su mu roditelji kupili stan ili barem dali dobar dio novaca za kupovinu stana. onda tu ide i trend kupovine vikendica, koji je našim starcima bio vrhunac luxuza srednjeg staleža. pa to da se treba imat auto... ima toga gro no kad se sad sve baci na papir, s činjenicom da počinjemo skoro s iste materijalne pozicije ko i naši roditelji (skoro, jer niko od nas nije morao trpit glad), ispada da ukoliko neke životne potrebštine iznajmljuješ ti dođe čak i do većeg komfora neg da ih posjeduješ npr. auto - i da ti samo stoji u garaži, košta te mjesečno bar 300 kn. na to tek idu troškovi benzina, održavanja i možebitnih kvarova. to je mnogo novaca... ili vikendica - imaš neki apartman koji si platio ko suho zlato, koji moraš potom uzdržavat i plaćat takse i troškove za isti, te u biti i kad dođeš na more, moraš bar jedan dan potrošit na spremanje samog apartmana zbog njegovog mirovanja od godine dana... velika zahebancija na kraju i stan - skoro da je ista cifra jel plaćaš podstanarstvo ili otplaćuješ ratu na kredit no u americi je to sve fino složeno jer, podstanarstvo košta mnogo manje neg rata kredita. auto/taxi možeš iznajmljivat za mnogo manje para neg što bi te koštalo da imaš svoj auto. odlazak svake godine u neki solidan hotel te sveukupno na kraju života sigurno košta manje neg cijena kupovine vikendice (ovo čak vrijedi i za Hrv.) i zadnja činjenica koja ide u prilog iznajmljivanju je komfor - ne moraš brinut o ikojem problemu vezanom uz iznajmljeni auto, hotelsku sobu i sl...