Primjer problema koji nastaje kad se želi održati uži pojam uzročnosti jest kritika koju Riedel upućuje na pokušaje materijalne identifikacije pojava kao što je ADHD (manjak sposobnosti intelektualne koncentracije povezan s pretjeranom i nesavladivom potrebom za tjelesnim kretanjem, problem s kojim se danas susreću mnogi pedagozi).

Oni su si dozvolili putovanje i djelovanje u/iz budućnosti i prošlosti vice versa, što je Hawking odbio kao mogućnost zbog kauzaliteta (uzročnosti).

Godine 1920. prebačen je u Italiju gdje je preimenovan u " Brindisi " i servisiran do 1937. Referat završava kratkim prisjećanjem na uzročnosti vezane uz krstaricu " Helgoland " tijekom Prvog svjetskog rata.

U daljnjem tekstu se definira zapovjedna odgovornost kao izravna i neizravna, zadržavajući se upravo na potonjem obliku s obzirom da je on najsporniji s aspekta uzročnosti, jer se radi o nečinjenju, i načela krivnje u kaznenom pravu.

U širem smislu, to označava načelo jedinstva, cjelovitosti te unutrašnje uvjetovanosti i uzročnosti u svemiru.

Što se karme tiče, on je shvaća kao široku filozofsku kategoriju univerzalne među-uvjetovanosti, uzročnosti i ovisnosti u kombinaciji s načelom jedinstva i cjelovitosti svemira.

Puno je vjerojatnije da, umjesto izravne uzročnosti, posljedice prethodnih izbora samo mijenjaju vjerojatnostni prostor budućih izbora, to jest čine neke izbore vjerojatnijim od nekih drugih.

Slijedeći veći naslov je bila eliminacija finalne uzročnosti.

Odredbom članka 15. Zakona o zaštiti na radu koja je bila na snazi zaključno do 8. srpnja 2009., tj. do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti na radu, zakonodavac je u pogledu utvrđivanja odgovornosti poslodavca za štetu koju radnik pretrpi na radu, a koja je uzrokovana ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom, upućivao na primjenu općih propisa obveznog prava, odnosno na primjenu načela objektivne odgovornosti (uzročnosti).

Antiknost rata protiv moralnosti, odgovornosti, izbora i osobnosti, protiv nemogućnosti znaja unaprijed i nepredvidljivosti izbora i njegovih posljedica, protiv uzročnosti može se vidjeti u nedosljednosti i probitačnosti vjerskih tumačenja u vezi s ovim pojmovima.

Istaknuli su potrebu provođenja znanstvenih istraživanja o osjećaju sigurnosti građana, viktimizaciji, zaoštravanju kaznenopravne politike, zakonodavne i sudske, te međusobnoj uzročnosti navedenih elemenata.

One, kako kaže Chantal Mouffe, nikada ne mogu biti potpuno fiksirane u zatvoren sistem razlika, pa je i konstituiranje identiteta uvijek otvoreno, satkano od mnoštva diskursa između kojih nema nužne relacije, kao neprekidni pokret mnoštva uzročnosti i premještanja; prema tome, sama konstrukcija identiteta takvog višestrukog i kontradiktornog subjekta je neizvjesna, tek nesigurno i privremeno fiksirana u presjeku ovih subjektivnih pozicija i ovisna o specifičnim formama identifikacije (Mouffe, 2005.).

Filozof se dakle u dodiru s dobrom dohvaća jedinstvene uzročnosti istinskog bitka bića kao takva i taj uzor nasljeduje kao zbiljski život polisa.

Pritom je ključno to da um u tom dodiru ne dodiruje i ne spoznaje ništa što bi bilo drugo od njega sama dodir s dobrom jest konačna samospoznaja jedinstvene uzročnosti dobra u umu.

Ali slika koju moralnost, teorija morala i moralizam sugeriraju o našem svijetu i nama u njemu, je spektakularna: beskrajni lanci uzročnosti, svaki uzrok je posljedica prethodnog uzroka, prekidajući se samo gdje se nalazi svatko od nas, svaki pojedinac.

A svaki pojedinac odlučuje o izboru kojim će izmijeniti lanac uzročnosti kojega je dio.

Svako stvorenje nalazi se u Božjoj uzročnosti, a ona teži k najvišim ciljevima svemira, čemu mora služiti svako djelovanje.

U tome pomaže objašnjenje prirodnog zakona uzroka i posljedica (uzročnosti), kauzaliteta, karme, po kojem svi žanjemo što sijemo, pa ako drugima krademo, kad tad će i nama nešto biti ukradeno.

Također je naglašena važnost znanja o pojedinim podacima u smislu uzročnosti, etiologije i odgovora na pitanje koja podaci nameću.

Promjena materija odvija se u energetskom kontinuumu koji je osnova fizikalne stvarnosti nerastrošnog svemira postojanog reda uzročnosti.

To je uključivalo i problem povremenog odstupanja od uobičajenog tijeka događaja (medžra-l - ' adet) i tome svojstvene posljedice na svemirski red uzročnosti.

Povremenim odstupanjem za El-Gazzalija je očuvan svemirski red uzročnosti.

Svojim shvaćanjem uzročnosti El-Gazzali pokušava ustvrditi stvarnost Božjih voljnih čina i time opovrći nužnost njihove prirode.

Odstupanje se događa u redu uzročnosti, odnosno, događa se u granicama uobičajenog tijeka događaja, putem ubrzanja procesa u vremenu.

Dijete ima mnogo više interesa o svijetu oko sebe, mnogo više razumije uzročnosti te s toga postaje mali istraživač.

Zabluda lažne uzročnosti proizlazi iz vjerovanja " da se zna što je uzrok ", Nietzsche postavlja pitanje odakle to vjerovanje, a potom prosljeđuje pokazati da je čovjek " projicirao svoje tri ' unutarnje činjenice ', ono u što je najčvršće vjerovao: volju, duh i jastvo ", stoga se ne treba čuditi da je u stvarima kasnije nalazio samo ono što je sam u njih umetnuo, jer je stvar sama, pojam stvari " refleks vjerovanja u jastvo kao uzrok ", a kako, prema Nietzscheu, " uopće nema duhovnih uzorka ", ta čitava teorija pada u vodu.

Te konvencije inače propisuju objektivnu (kauzalnu, na temelju uzročnosti) odgovornost.

Novija istraživanja upućuju i na obrnuti smjer uzročnosti, da prehrana utječe na san.

Virovi neznanja su jači od našeg duhovnog plivanja oceanom uzročnosti.

HJP o tome kaže: " 1. sposobnost čovjeka da misli, shvaća i prosuđuje, spoznajna sposobnost, sposobnost za otkrivanje odnosa (uzročnosti, istovjetnosti itd.) među činjenicama i stvarima; inteligencija, razum, um