A što je tek sa vašom kćeri koja cijele noći drži svoj mobitel pored glave, pitajući se tko će je nazvati da s njom podijeli apsolutno nevjerojatnu priču?

Vjerujem da je sve u redu sa vašom kćeri.

Vrlo ste zorno opisali što se sve događalo s Vašom kćeri, a ono što je uočljivo jest koliko je jako vezana uz Vas roditelje i koliko se teško nosi s tim odvajanjem.

Ne slušajte kada vam kažu da su hrvanje, trčanje po kući, bacanje po krevetu i ostale muške " igre koje ćete prakticirati s vašom kćeri kada bude malo starija, manje važne nego ženske " stvari koje vaša žena koristi kada se igra s vašm djevojčicom.

ono što sam pročitao u dotičnim dole navedenim odgovorima su jako zanimljive teze. ali mislim da imam djelomično riješenje. prvo: to što želi da ga upoznate je sigurno jer želi da znate da je sigurna, i da upozna osobu do koje je njoj stalo. također i da vam pokaže ono što ona vidi u njemu. samim tim što ne vjerujete njenom izboru ona misli da ne vjerujete njoj. do bi moglo biti kobno kasnije. kažem da ga upoznate negdje vani, pitate što želite i kao što je netko prije mene već rekao, ako nema oscara u glumi vidjet će te kakav je. drugo: to što je stariji ne znači automatski da je perverznjak ili jednostavno jedan od onih koji su tu da samo iskoriste osobu kraj koje su. pitajte opet nju (vašu kćer) da vam kaže kako se on prema njoj ponaša. moguće je da će zvučati predobro da bi bilo istinito ali vjerujte joj. također ona ideja privatnog detektiva je suluda. radi osobe koja je s vašom kćeri to raditi samo zato što prvenstveno ne vjerujete njoj? pocnite vjerovati, trenutno im to jako puno znači. treće: opet - to što je stariji... to su samo 4 godine. samim time mislite da je vaša kćer nezrela čim si postavljate pitanje dali oni imaju ili nemaju tema za razgovor (da nemaju sigurno nebi bili skupa) ili pak da nisu na istoj razini. moguće je da dijele ista mišljenja i stavove, ne mora odmah značiti da su toliko različiti radi same razlike u godinama.

Ja sam lud za vašom kćeri Pierom.

Ono što biste prvo trebali napraviti jest razgovarati o tome sa Vašom kćeri, o samom događaju i njenim osjećajima.

Jedan od njih može biti depresivni poremećaj.Mislim da biste se trebali javiti psihologu u školi, a u slučaju da problematika perzistira, svakako mislim da biste trebali konzultirati psihijatra koji bi razgovarao s Vašom kćeri i procijenio psihičko stanje, iako se vjerojatno ne radi o težem psihičkom poremećaju.

Slažem se, gdje je onaj stari House koji je uvijek bio nadrkan i nije htjeo upoznavat pacijente osim kad im je trebalo zgazit sve nade u postojanje višeg bića il ih pred svima osramotit pitajući pitanja poput " Da li ste spavali s vašom kćeri? " na sred hodnika pred cijelim medicinskim osobljem i pacijentima?