Tako se i sam početak tog zahtjeva za univerzalnom valjanošću kakvog poznajemo i danas u vidu zapadnjačkog humanističkog diskurza može locirati u doba prosvjetiteljske ideologije i njena nepokolebana vjerovanja u usavršivost ljudskog znanja te univerzalnu svojstvenost onoga ša se smatralo pravima, ša je i poslužilo Napoleonu da pod okriljem širenja onoga ša se smatralo civliziranošću pokori sve ostale koji se u margine takvog viđenja nisu uklapali.