Fizičar Roger Penrose u suradnji sa anesteziologom Stuartom Hameroffom razvio je teoriju prema kojoj su delokalizirani pi elektroni unutar mikrotubula u dovoljnoj mjeri zaštićeni od fluktuacija okoline da mogu održati kvantnu superpoziciju njihove valne funkcije.

Prije mjerenja mozemo reci da je pozicija elektrona otprilike na nekom mjestu (probabilnost valne funkcije elektrona) a kada izvrsimo mjerenje - ta probabilna valna (valna funkcija = distribucija mogucih pozicija izrazena matematicki... priroda vala je disperzija u prostoru) funkcija ' kolabira ' i mi tocno znamo poziciju tog elektrona.

Kolaps valne funkcije je, medjutim, ovisan o Tapirskom polju, te ukoliko je Tapirska energija u pojedincu jaka, ona moze utjecati na karakteristike kolapsa valne funkcije, te se pri ukljucivanju svijetla moze desiti da vidimo stvarnost drugaciju od one koju smo vidjeli prije nego li smo to svijetlo ugasili.

Svijest se spominje kod INTERPRETACIJE kolapsa valne funkcije.

Isto tako i ovdje.. nema veze što uzrokuje kolaps valne funkcije.

Penrose i Hameroff su teoretizirali da kolaps kvantne valne funkcije pi elektrona može proizvesti subneuronsku obradu informacija i biti izvor svijesti u mozgu.

Kolaps valne funkcije, ako uopće postoji može izazvati bilo što.

Kod Bohma i Everetta kolapsa valne funkcije uopće nema...

Naime, one su oštro razdvojene u trenutku mjerenja, kad se zbiva čudnovati ' ' kolaps valne funkcije ' ', i od mnoštva vjerojatnih mogućnosti ozbiljuje se samo jedna.

Pri prolasku kroz rezonator, tamo zatečeni fotoni mijenjaju fazu atomske valne funkcije ali ne dolazi do njihove apsorpcije.

Sasvim je jasno da je za kvantnu fiziku razlika između ostvarenog i potencijalnog ključna (vezano za različit status sustava koji je izmjeren i koji nije, te za slavni ' ' kolaps valne funkcije ' ') - a to onda znači i razliku između prošlog i budućeg (što kod Einsteina, kao i kod Newtona ne igra nikakvu ulogu).

Nedeterministička (nepredvidljiva) priroda je ono što kreira taj jednosmjeran tok vremena; na našem nivou egzistencije, kolaps valne funkcije ne može biti vraćen i taj kolaps je taj koji generira vrijeme kakvog ga mi znamo.

Konačno, što se tiče fizikalnog značenja valne funkcije, Born je 1927. predložio njenu probabilističku interpretaciju koja je izbjegla kontradikcije kakve su mučile druge interpretacije i koja je izdržala sve kritike i testove i ubrzo postala općeprihvaćena.

Zamisli da je svaka cestica koja cini svemir opisana unutar jedne monstruozne valne funkcije koja sadrzi informacije o SVAKOJ cestici koja svemir sacinjava.

Postavit cu ga na jos jedan nacin: Sto je sa probabilistickom interpretacijom valne funkcije?

Izazov za Penrosea i Hameroffa bio je u pokušaju da se opiše postanak svijesti kroz kolaps valne funkcije, a ne kolaps valne funkcije kroz svjesno opažanje.

Ako je sloboda, prema nekima, isto što i spoznaja istine - u što, usput budi rečeno iskreno sumnjamo (naime, pretpostavljeni rob koji poima cjelokupnu istinu svemira na neki način, zatočeni Bog - po našem mišljenju ne bi bio nimalo slobodniji od svog kolege koji robuje uljuljkan u laž o nužnosti vlastitog položaja), onda su se neki vrsni teoretičari mikrosvijeta (prvenstveno fizičari; kod nas ponajviše I. Supek) upeli objasniti korjene čovjekove slobode pozivanjem na Heisenbergove relacije neodređenosti i statističku interpretaciju valne funkcije.

Dakle, hoće li ili neće neki foton ili druga mikrotvorevina odlučiti učiniti u skladu sa probabilističkom interpretacijom valne funkcije - ovo ili ono, nema baš nikakve fundamentalne veze za pojmom ljudske slobode.

Sto je sa misterioznim " procesom " zvanim " kolaps valne funkcije " ili " redukcija valnog paketa "?

Kolaps valne funkcije se događa kad elektron međudjeluje s nečim (filmom, detektorom... bilo čime) i izgubi se koherencija valne funkcije.

Ono što ipak danas znamo možemo zahvaliti kako starim znanjima, tako i suvremenim spoznajama proisteklima iz kvantne znanosti koje nam govore o superpoziciji, kolapsu valne funkcije, nelokalnosti a samim time i o svepovezanosti.

Tako danas imamo teoriju koja lijepo objašnjava elektromagnetski val u atomu, izvodi energiju fotona i pokazuje da se umjesto Planckove konstante može uspješno koristiti jedna druga konstanta koja ju zamjenjuje, pa se bez Planckove konstante može napisati i Schrödingerova jednadžbe s jasnim značenjem valne funkcije u njoj.

Koja je korelacija svjesti, odnosno promatrača i kolapsa valne funkcije.

Time je pokazao kako se kvantizaciji može pristupiti kao problemu svojstvenih vrijednosti jer su valne funkcije koje opisuju neki sistem svojstvene funkcije Schrödingerove jednadžbe za taj sistem, a odgovarajuće svojstvene vrijednosti su upravo energije koje može imati taj sistem.

Međutim, ispravno tumačenje fizikalnog smisla valne funkcije uzelo je još neko vrijeme.

Nije se npr. ispunilo očekivanje samog Schrödingera da je kvadrat valne funkcije naprosto gustoća naboja elektrona, niti vrlo slično de Broglievo ranije tumačenje da su to " valovi materije ", a oboje bi kvantnu valnu mehaniku približilo klasičnoj fizici valnih pojava.

No, ako kolaps kvantne valne funkcije unutar mikrotubula i ne bi objasnio genezu svijesti, iapk ga se može primijeniti na objašnjavanje mnogih drugih bioloških pojava.

Na tim ultrakratkim vremenskim skalama dinamika elektrona pobuđenih u praznim vrpcama (ili šupljina u okupiranim vrpcama) može pokazivati jaka odstupanja od standardne kvazičestične slike amplitude propagacije (t. j. odstupanja od oblika jednočestične valne funkcije izražene pomoću dva parametra, energije i vremena života kvazičestice).

Ako su dvostruke veze konjugirane, valne funkcije svih četiri p-orbitala se udruže i daju novi niz molekulskih orbitala (slika 2.).

Da bismo objasnili procese atomskih sudara i molekulske spektre izračunat ćemo energije, valne funkcije i dipolne momente prijelaza dvoatomskih molekula alkalija i alkalijskih hidrida za sva molekulska stanja, od osnovnog do niskih Rydbergovih stanja.// Cilj projekta je i izgradnja numerički učinkovite metode računanja optičkih spektara dvoatomskih molekula koja će omogućiti analizu spektara u hladnim uvjetima, kao i analizu spektara vrućih plinova u laboratorijskim uvjetima ili u atmosferi hladnih zvijezda.