- Pa možeš se sad vjenčati u Crkvi i ako nisi vjernik, imaš posebne obrede. kažem ja - A je, baš sam našla tipa koji bi oženio nevjernicu govorim ja njoj, kako neću ulaziti u raspravu oko muža. i pitam koje su ti važnije bile aktivnosti od vjeronauka i zašto. - išla sam na plivanje i u muzičku školu. - i zašto je to važnije? - pa normalno da je važnije, kakvo je to uopće pitanje. - pa nećeš biti vrhunska plivačica, pa si mogla i izostati koji termin kad se preklapalo s vjeronaukom, a nisi ni postala glazbenica pa si koji sat vježbanja mogla i propustiti. - ma što ću ja uopće o tome pričati s tobom, kad si ti teški konzervativac. zašto se uvik na crkvu gleda kao na neke neobavezne vanškolske aktivnosti? a svi se vole hvaliti da su katolici i kao takvi se izjašnjavaju? ima 78 % katolika po zadnjem popisu, čini mi se. i zašto je tako lako napasti Crkvu? i zašto je sve tako iritantno u Crkvi? možda malo teška tema, ali što sad. dosta vrimena provodim sa svećenicima i vidim na njima kakose lagano distanciraju od svih imalo težih zadataka, zbog straha da ne završe u novinama. a to odmah utječe i na kvalitetu vjerskog života zajednice. i tako dalje sve što se na to veže.