Zbog gotovo zatvorenih očiju, zamišljena pogleda, izostaje komunikacija s gledateljem, simbolom vanjskoga svijeta.

Nestali su obrambeni samostanski zidovi samoće, stroga pokora i šutnja, a kroz nezatvorena vrata uvlačila se u Red radost i briga vanjskoga svijeta.

No i bez obzira na to smiona težnja redatelja Pašovića za stapanjem koliko razorno podrugljiva, toliko onirički poetična teatra Rogera Vitraca, koji već dodiruje svijet apsurda i najavljuje Ionesca s angažiranim, satirički intoniranim aktualizacijama (čuje se tako i replika: »Papa se ispričao muslimanima i obrnuto«), izravnim kritičkim obraćanjem, širenjem prostora za igru snimkama vanjskoga svijeta s aluzijama na suvremene događaje, efektno osuvremenjenim kostimima (Doris Kristić) toliko je daleko od svojih dadaističkih i nadrealističkih izvora, da je teško mogla uroditi plodom.

Djelo zapravo nema zaplet i rasplet u konvencionalnom smislu riječi: likovi se vrte u prostoru vlastitih projekcija i želja, vrijeme prolazi i ništa se bitno ne riješava niti ostvaruje, a konac romana je potresan u svojoj svijesno naglašenoj banalnosti - patos neostvarenih žudnji i izjalovljenih ambicija, sublimiran u nezaboravnim scenama susreta ostarjelih Frederica i njegove mladenačke ljubavi, kao i u konačnom dijalogu s " prijateljem " o antiklimaktičnim " vrhuncima " njihovih sterilnih života, tvori polazište za velike ostvaraje Faulknera i Prousta u 20. stoljeću, kroničara receptivne preosjetljive svijesti paralizirane pred hipnotičkom moći indiferentnoga vanjskoga svijeta.

Implozija i eksplozija, pucanje likova iznutra i agresivnost vanjskoga svijeta s kalašnjikovima i medijskim kičerajem na svojim je leđima iznio sjajan ansambl.

Zatvorite vrata vanjskoga svijeta i otvorite svoja vrata mira i povjerenja u život.

Potpuno su odvojeni od vanjskoga svijeta i u tim trenucima ne reagiraju ni na vizualne ni na zvučne podražaje.

Dok projiciramo, teško nam je razlikovati unutrašnji svijet od vanjskoga svijeta.

Iz dvostruke artikuliranosti jezika dalje proistječe da se jezici ne mogu promatrati kao pretisak vanjskoga svijeta, da oni nisu nomenklature, popisi etiketa koje se vezuju uz već gotove stvari i pojmove, nego da svaki poseban jezik znači nužno posebnu, drugačiju analizu vanjske stvarnosti, odn. ljudskoga iskustva (i to na razinama svake od dviju artikulacija). Jezične su jedinice nužno u dva tipa odnosa: u odnosu s jedinicama koje, ispred i iza njih, dolaze u govornome nizu, u poruci (sintagmatski odnosi), i u odnosu s jedinicama koje bi mogle doći na istoj točki poruke (izričaja) da je izbor bio drugačiji (paradigmatski odnosi, odnosi između jedinica koje pripadaju istomu komutacijskomu razredu). U svakoj jezičnoj zajednici (kroatofonoj, anglofonoj, frankofonoj itd.) takav je sustav zajednički ukupnosti korisnika (govornika) danoga jezika.

Istodobno su provodili politiku opće izolacije Burme od vanjskoga svijeta.

Ona je istovremeno moćno oružje, koje uz pomoć ostala četiri elementa (zemlje, zraka, vatre i vode) može donijeti spas čovječanstvu, ali je istovremeno krhka i ranjiva, te joj je potrebna zaštita od vanjskoga svijeta koji ne razumije.

Proceduru Mesićeve smjene, koju je sama potaknula, u skupštini je pratila čitajući nekakvu knjigu (suptilna intelektualna gesta koja korespondira s poetikom Drage Krpine), i povremeno je uši pokrivala rukama da je buka surovoga vanjskoga svijeta ne bi omela u njezinoj akademskoj nirvani. Građanska opcija kakvu nametljivo pokušava generirati HNS, u konkretnoj političkoj praksi pokazuje se kao razmjerno nestabilan spoj pomodnosti, afektacije, rodovsko-seksualnih afilijacija i prilično dramatične borbe za osobne profite.

Neprimjetno, učenik postaje nevezan i najednom može dobro i duboko meditirati satima, može bistro i nepristrano razmišljati i donositi ispravne zaključke i odluke, u stanju je othrvati se nagonima i porivima svoje niže prirode te bezbrojnim iskušenjima vanjskoga svijeta koji trajno mami na komfor, uživanje i prepuštanje čulima ili intelektualnom hedonizmu.

U Velikom strahu (1958) crtani se junak posve udaljio od vanjskoga svijeta, da bi u dubokoj, tajanstvenim bojama natopljenoj, jezivoj utrobi gotičkoga tornja pohlepno gutao brdo najkrvavijih krimića.

U želji da što bolje prezentira krhku vezu između viđenog i doživljenog, laganu i tihu kao paukova pređa, Šebrek stvara, igrom svjetla, boja i sjena, fotografske slike tako da one posredno postaju dokument onoga što vidi kiklopsko oko kamere i ono što doživljava njegova intima u trenutku kad prst, pritišće okidač kamere, vođen doživljajem vanjskoga svijeta i unutrašnjeg umjetničkog pamćenja.

Također, prilikom istoga razgovora, njih dvojica nemaju privatnosti nego su okruženi kardinalima koji vrše svojevrstan nadzor nad njima, a bit je odnosa analitičar-analizirani da budu izolirani od vanjskoga svijeta.

Nakon početka konklava jedino komunikacijsko sredstvo između kardinala izbornika i vanjskoga svijeta je dimnjak na Sikstinskoj kapeli, koji obznanjuje »urbi et orbi«, »gradu i svijetu«, je li papa izabran (bijeli dim) ili nije (crni dim).

Jedini došljak iz vanjskoga svijeta je očeva kolegica Cristina, a idilu će pokvariti što bi drugo nego seks.

Mirni ratnik je zapravo mudrac koji je, usprkos svim teškoćama vanjskoga svijeta u kojem se morao kretati i u kojem je morao živjeti, uspio zadržati unutarnji mir.

Mokraća iz mjehura do vanjskoga svijeta prolazi kroz uretru.

Svjesna tišine koja me dočeka nakon zaglušne buke vanjskoga svijeta.

On je nesiguran u sebe, ali istovremeno mladić s intenzivnim doživljajem vanjskoga svijeta koji smješta u složenu, dramski ustrojenu maštu iz koje pak motri, ali ne intervenira u okolni svijet.

Kad pogledam visoko, prema površini mora, odmah mi je jasno da ja nikad, baš nikad ne bih mogla doći do onoga vanjskoga svijeta.

Nikome ne želim zlo tako i toj sestri neka joj Bog prosvijetli pamet i neka malo promisli o svom ponašanju ako im im ikada dođu mlade djevojke jer tako će samostani umrijeti i postati starčki domovi.Morala sam pobjeći od tamo jer bi završila u ludnici a to nitko ne želi, a ova djevojka koja je ostala neka dobro promisli o sebi i svojem životu jer ona ima problema i neće dugo to držati u sebi mislim na stvari iz vanjskoga svijeta koje je progone, dečki, seks, tjeskoba, usamljenost, depresija..

Anđeo tišine ne želi da duša postane žrtvom i zatočenikom vanjskoga svijeta.

U nekim krajevima, u Crkvi, nema velike razlike između vanjskoga svijeta, koji živi mimo Božjih zakona, i tih modernih katolika koji su stvorili vlastitu crkvu (str. 12)

- Muškarac na drugom krevetu je počeo živjeti za te jednosatne trenutke kada je njegov prijatelj sjedio i pričao o događanjima i bojama vanjskoga svijeta.

Nezadovoljena požuda bila je najveće iskušenje u Srednjemu vijeku. ako uzmeno u ubzir da su upravo samostani bili jedna od rijetkih mjesta bez gladi i oskudice u jelu i piću i kako je samostanski život tražio odricanje od svega a pogotovo od vanjskoga svijeta pa tako i žena, rečeno je sve.

Zalupite vrata stresu i nevoljama vanjskoga svijeta i okrenite se obitelji i svojem duhovnom zdravlju.

Odnos između nasilnoga vanjskoga svijeta bratsva i nježnoga odnosa između glavnih protagonista, autor podcrtava izoliranjem dvojica protagonista u kući na obali.