Razlika je prvenstveno u vanjskom pakiranju (opremi testa).

Na vanjskom pakiranju gotovog lijeka nalaze se sljedeći podaci: a) tvorničko ime (zaštićeno ime) lijeka; b) generički naziv (internacionalni nezaštićeni naziv aktivne, tj. djelatne tvari u tom lijeku); c) oblik lijeka; d) sastav lijeka (djelatne i pomoćne tvari); e) doza djelatne tvari u jednoj npr. tableti, kapsuli, ili postotak djelatne tvari u lijeku; f) ukupna količina lijeka (broj tableta ili volumen, odnosno težina originalnog pakiranja); g) rok valjanosti (utisnut na kutiji, obično sadrži četiri broja kojaoznačavaju mjesec i godinu do kada se lijek sigurno može upotrebljavati, npr. oznaka 05 04 znači da lijek vrijedi do kraja svibnja 2004. godine); h) na bočnim stranicama kutije nalaze se i podaci važni u kontrolne svrhe proizvođaču, ljekarniku i pacijentu, kao što je kontrolni broj serije, upute o čuvanju lijeka, načinu primjene te posebna upozorenja; te način izdavanja (na recept ili bez recepta).

Američka Agencija za hranu i lijekove je izdala nešto strože upozorenje i zahtijeva označavanje upozorenja o kardiovaskularnim rizicima na vanjskom pakiranju kutije lijeka.

Proizvođači moraju u roku od šest mjeseci ta upozorenja uvrstiti u sažetak opisa lijeka i upute na vanjskom pakiranju kao i upozorenje da kodein može izazvati ovisnost a

Kod primjene bezreceptnih lijekova pacijente se posebno upozorava na sljedeće: treba biti upoznat s nazivom aktivne supstancije koji piše na vanjskom pakiranju; dobro proučiti kako i u kojoj se dozi lijek primjenjuje te nipošto ne povećavati doze; dobro pročitati sve upute, a posebno odjeljke: kontraindikacije (kada se lijek ne smije uzimati), nuspojave (štetne učinke lijeka) i interakcije (s kojim se drugim lijekovima ili hranom ne smije primjenjivati).

Kako bi se povećala sigurnost primjene, za najčešće bezreceptne lijekove u Americi i nekim zemljama EU odnedavno na vanjskom pakiranju lijeka trebaju stajati jasna upozorenja.