A istina jest da je ovogodišnji laureat Mario Vargas Llosa, iako dolazi iz manje književnosti, zapravo dio velike tradicije književnosti španjolskoga jezika, što, jasno je, nije sprije č ilo velike proslave u Peruu nakon objave da je njihov književnik dobio nagradu.

" Riječ je o složenoj ličnosti sa različitim biografijama koje se ne uklapaju baš dobro ", objasnio je nedavno Vargas Llosa u svojoj kući u Madridu gdje se pokazao tako dosjetljivim, preciznim i velikodušnim kako se i može pretpostaviti iz čitanja njegovih knjiga.

" Priče iz grada udovica i kronike iz zemlje muškaraca " vrhunski je magični realizam à la García Márquez, Cortazar i Vargas Llosa, osuvremenjen pop-kulturnim začinima

Mario Vargas Llosa i ovdje nam se pokazuje u svoj punoći zreloga ro manopisca, trenutno najozbiljnijeg hispanoameričkog kandidata za Nobelovu nagradu

" Jorge Mario Pedro Vargas Llosa (Arequipa, 28. ožujka 1936.), peruanski je pisac, jedan od vodećih romanopisaca i esejista u Latinskoj Americi.

Paljenje knjiga od strane vojske doživio je i Mario Vargas Llosa početkom 60 - ih kad su tisuću primjeraka njegove knjige Grad i gojenci (La ciudad y los perros) oficiri spalili na vojnoj akademiji.

Nakon što je ove godine Peruanac Mario Vargas Llosa dobio Nobela za književnost, o č ekuje se ve ć a zainteresiranost svjetskih ljubitelja beletristike i za ostale južnoameri č ke literature.

Doduše, netko će reći kako su ideologija i politika uvijek u pozadini svih diskusija o Nobelu, a kao primjer se može uzeti dobitnik iz 2010. godine, Mario Vargas Llosa, oko koga se nije previše polemiziralo u kontekstu nečega toliko arbitrarnog kao što je mutni princip ' zasluženosti '.

U utrci za jednu od najcjenjenijih književnih nagrada našoj spisateljici konkuriraju Vargas Llosa, Doctorow, Naipaul...

U ovome se romanu veliki peruanski pisac Mario Vargas Llosa poduhvatio priče o slikaru Paulu Gauguinu, pripovijedajući usporedo o životu njegove hrabre, lijepe i nadasve beskompromisne bake Flore Tristán, koja je bila među prvim ženama što su se davnih pedesetih godina 19. stoljeća borile za prava radnika i žena.

Vargas Llosa je isprepleo poglavlja o njezinim političkim aktivnostima i patnjama s onima u kojima opisuje Gauguinov gotovo jednako buran i nepredvidljiv život.

Vargas Llosa postaje poznat romanom " Grad i psi " iz 1962. godine u kojem opisuje odrastanje, a zatim slijedi roman " Zelena kuća " u kojem se osjeća utjecaj Williama Faulknera.

Kao i veliki broj drugih latino-američkih autora, Vargas Llosa je bio politički aktivan tijekom svoje karijere, a postepeno je s ljevice prešao u desnicu.

Vargas Llosa se ženio se dva puta, ima troje djece, a danas živi u Madridu, te je 1993. prihvatio španjolsko državljanstvo.

Kažimo još da je Vargas Llosa jedan od najvažnijih književnika Latinske Amerike i ima veliki međunarodni utjecaj.

Svoj doprinos projektu dali su, između ostalih, brojni pisci kao što su Carlos Fuentes i Mario Vargas Llosa, ali i neki politički vođe, točnije kubanski diktator i Marquezov prijatelj Fidel Castro.

Čak ni tu, u gradu pametnih i lijepih djevojaka, naš popularni voditelj nikad nije bio u društvu gdje se govori ime književnika koji se zove Mario Vargas Llosa (čitaj« ljosa »), nikad nije s radija ili televizije čuo to ime našeg suvremenika, sve u svemu on nikada u životu nije čuo da postoji takvo što poput Marija Vargasa Llose.

Uostalom, u to vrijeme doživjeli smo novu valorizaciju Joycea i Kafke, pa čak i klasičnih pojava kao što su romani Tolstoja i Dostojevskog, sve značajniji bio nam je Nabokov, nezasluženo veliku pažnju dobio je Borghes, pojavio se Marquez, Vargas Llosa.

S vremenom se grubost njihove vladavine umanjivala, ali je peruanski književnik i nobelovac Mario Vargas Llosa ipak našao ispravnim da još i 1990. godine okarakterizirao tadašnju vladavinu PRI-ja u Meksiku kao potpunu diktaturu (la dictadura perfecta) [ 16 ] [ 17 ].

Naipaul, te glasoviti peruanski književnik Mario Vargas Llosa.

Mario Vargas Llosa, koji je upravo objavio novi roman El sueño del celta (Keltov san) na kojem je radio tri godine rekonstruirajući život Rogera Casementa, pionira u obrani ljudskih prava i glavnog lika romana, nedavno je, govoreći o mogućnosti da dobije Nobelovu nagradu rekao, " Misliti na to je loše za stil, pozni ili ne. " Sada više takve bojazni neće biti, ako je nje ikad i bilo.

Proces globalizacije u području kulture nezaobilazan je, ali kao što je Mario Vargas Llosa naveo u eseju " Kultura slobode ", najveće bi zlo bilo ukoliko bismo pokušali našu nacionalnu kulturu očuvati primjenjujući metode totalitarnih režima, kao što se nažalost dogodilo prije pola stoljeća kod većine bivših komunističkih zemalja, te kao što se događa i danas u više zemalja sa totalitarnim režimom.

Fujimori, kojeg se Peruanci, eto, rado sjećaju, i koji sada služi 25 godina robije, došao je na vlast 1990. godine, a njegov je konkurent na izborima bio Mario Vargas Llosa.

Kao favoriti se tako najčešće spominju Philip Roth, Amos Oz, Adonis (pseudonim Alija Ahmeda Sada Ezbera), Mario Vargas Llosa te Orhan Pamuk.

Od zvučnijih imena, među njima su Julian Barnes, Michael Chabon, Michael Cunningham, Don DeLillo, Dave Eggers, Carlos Fuentes, Nadine Gordimer, Stephen King, David Lodge, Ian McEwan i Mario Vargas Llosa

Nagradu Cervantes, koja se dodjeljuje jednom godišnje od 1976., a vrijedna je oko 90.000 eura, prošle je godine osvojio španjolski pjesnik Antonio Gamoneda, a ranije su je dobili Jorge Luis Borges, Mario Vargas Llosa i Carlos Fuentes.

Nastojanje u očuvanju politike koja je implementirana skoro prije pola stoljeća komentirao je Alvaro Vargas Llosa iz washingtonskog Nezavisnog instituta, riječima kako je Fidelovo odstupanje sa čela te karipske zemlje veoma pomno i dobro isplanirano.

Pritome se ne rukovodim svjetonazornim odrednicama pa su mi podjednako dragi Gabriel Garcia Marquez i Mario Vargas Llosa, ili Salman Rushdie, ili stari prijatelj Bohumil Hrabal.

U svom novom i odličnom romanu Mario Vargas Llosa slijedi misao urugvajskog pisca i političara José Enrique Rodóa: " U jednom je čovjeku mnogo ljudi ".

Na vrhu je liste talijanski pisac i sveučilišni profesor Claudio Magris, a slijede Adonis, Amos Oz, Joyce Carol Oates, Philip Roth, Don DeLillo, Haruki Murakami, Les Murray, Yves Bonnefoy, Inger Christensen, Jean Marie Gustav Le Clezio, Michael Ondaatje, Thomas Pynchon, Arnošt Lustig, Ismail Kadare, Ko Un, Mario Vargas Llosa i drugi.