Ne uspjevajući prikriti svoje razočaranje time što se Društvo Pija X. (koje on nepravilno zove Lefebrovcima) približuje punom zajedništvu s Crkvom, monsinjor slavodobitno zaključuje: Crkva je definitivno pošla novim putem koji je bio promoviran na Drugom vatikanskom saboru i s kojega više ne može sići, jer drugog puta nema.

O odnosu Crkve i modernoga svijeta podrobno se raspravljalo na II. vatikanskom saboru, a papa Pavao VI. je u apostolskoj pobudnici Evangelii nuntiandi upozorio da su se mnogi kršćani udaljili od vjere u Isusa Krista, drugi pak slabo ili uopće ne poznaju vjerske istine, te da intelektualci žele upoznati Isusa Krista ali ne u svjetlu nauka koji su primili u djetinjstvu.

Neki su, pak, smatrali da je kardinal Roncalli, ulazeći u Sikstinsku kapelu, već u srcu nosio zamisao o II. vatikanskom saboru.

Ova doktrina dogmatski je definirana na Prvom vatikanskom saboru 18. srpnja 1870.

Zahvaljujući 1. i 2. vatikanskom saboru takve i slične težnje bile su odlučno odbačene.

Nije se više naglašavalo tko će se spasiti, a tko ne, već po kome dolazi spasenje, te je upravo na II. vatikanskom saboru Crkva sebe shvatila kao sakrament spasenja za sve ljude i narode.« O »teološkom značenju čitanja znakova vremena« govorio je dr. Tonči Matulić.

Crkva ne stvara taj projekt, ali ga podržava, što se istaknulo i na Drugom vatikanskom saboru kad je Crkva počela svoj razgovor sa svima koji vjeruju u Krista i s onima koji ne vjeruju.

U dokumentu »Miranda prorsus«, koji je prethodio Drugom vatikanskom saboru, naglašava se kako Crkva treba koristiti medije za promociju vrijednosti, kulturnih, etičkih, edukativnih, za promociju kršćanske istine.

Uvođenje navještaja Božje riječi u slavlje sakramenta pomirenja je najvidljivija nosvost obnovljenog reda prema II. vatikanskom Saboru.

On je preteča ideja i stavova Crkve na II vatikanskom saboru.

Osigurajte da ništa od toga, ni u kojoj mjeri ne zadobije odobrenje po Drugom Vatikanskom saboru.

Da bi se tek 1962. godine, Na II. vatikanskom saboru zamijećeni su govori i zalaganja oko ekumenizma splitskog nadbiskupa Frane Franića i kardinala Franje Šepera, kasnijeg pročelnika Zbora za nauk vjere.

Događaj u Zadru promatra i u duhu definiranog na Drugom vatikanskom saboru.« U duhu Koncila nam je ići braći ususret.

S vjetski dan slobode medija, odnosno sredstava društvene komunikacije, koji ove godine obilježavamo 4. svibnja, utemeljen je na Drugom vatikanskom saboru.

Nadbiskup je podsjetio da je na Drugom vatikanskom saboru Crkva sebi i svijetu rekla tko je, a prije 20 godina je objavom Katekizma Katoličke Crkve svima rekla što vjeruje.

Na Drugom vatikanskom saboru (1962 - 1965.) donesen je Dekret o misijskoj djelatnosti Crkve Ad gentes koji traži da misionari navješćuju evanđelje vodeći računa o kulturi pojedinih naroda te da evanđelje nakalamljuju na klice dobra i istine koje je Bog posijao u dotični narod i prije dolaska kršćanstva među njegove pripadnike.

Ipak, vođena Duhom Svetim, Crkva je na II. vatikanskom saboru postala svjesna općeg poziva na svetost i općeg poziva na sudjelovanje u kraljevskoj, proročkoj i svećeničkoj službi.

Obnovljena svijest da je narod Božji na putu, međuvremeno, postala je vrlo izražajnom slikom Crkve koja se sastala na Drugom vatikanskom saboru.

Vatikanskom saboru, ona ' materinskom ljubavlju brine za braću svoga Sina koji još putuju i nalaze se u pogiblima i tjeskobama.

Zaokret Crkve prema dijalogu Congar vidi u podatku da je Svjetskoj skupštini Ekumenskog vijeća Crkava u New Delhiju 1961. prisustvovalo 5 katoličkih promatrača, a na Drugom vatikanskom saboru 40 promatrača iz raznih zajednica koje nisu sjedinjene s Rimom.

U svom je govoru rektor Jure Bogdan ukratko opisao bogati život nadbiskupa Franića i njegovu ulogu u povijesti hrvatske Crkve u drugoj polovini 20. stoljeća naglasivši i ulogu nadbiskupa Franića na 2. vatikanskom saboru.

Kao biskup sudjelovao je i na I. vatikanskom saboru.

To doduše načelno čini i Crkva našeg vremena s najvišeg mjesta, na Drugom Vatikanskom saboru (Gaudium et spes, br. 4), ali čini se da je u Crkvi premalo ljudi koji bi ozbiljno uzimali ta upozorenja.

Vrlo je važno znati da je naša Crkva otvorena i dijalogu s ostalim vjernicima koji pripadaju drugim nekršćanskim vjerama, a znamo da je i na Drugom vatikanskom saboru otvorenost Crkve prepoznata i prema onima koji ne vjeruju.

Na II. vatikanskom saboru se obnavljalo i preispitivalo sve, počevši od liturgije, pojma spasenja, naroda Božjeg, kršćanskom odgoju, poslanju i odgoju svećenika itd.

Papa naglašava da su oci na Drugom vatikanskom saboru imali pred očima tu žeđ za istinom, koja gori u srcu svakog čovjeka, kada su rekli da je zadatak svećenika, kao odgojitelja u vjeri, izgrađivati pravu kršćansku zajednicu koja je kadra svim ljudima pripravljati put prema Kristu i na pravi majčinski način ophoditi se prema njima, pokazujući ili krčeći onima koji ne vjeruju put do Krista i njegove Crkve te predstavljajući za one koji već vjeruju poticaj, hranu i potporu za duhovnu borbu (usp.

Zboru dekana mons. Puljić je predložio teme koje bi se razmatrale na mjesečnim rekolekcijama, u duhu koncilskih otaca na Drugom Vatikanskom saboru.

O vremenu postsaborskoga pastoralnog oduševljenja, kasnije stagnacije i zadaćama na koje obvezuje vjernost II. vatikanskom saboru, bilo je riječi u predavanju: »Pastoralno-katehetska praksa i saborska baština« dr. s.

Vatikanskom saboru, osim u slučajevima tri grijeha koji« vape Bogu za osvetom »: ubojstvo, preljub i seksizam e) Ništa od navedenog

Crkva se na Drugom vatikanskom saboru opredijelila za dijalog s drugim kršćanima i za zajednička nastojanja na dugom i mukotrpnom putu prema jedinstvu.