Naime, u istom Ustavnom zakonu, u članku 8, zakonodavac je odredio da se odredbe Zakona moraju tumačiti i primjenjivati sa svrhom poštivanja pripadnika nacionalnih manjina i hrvatskog naroda, razvijanja razumijevanja, solidarnosti, snošljivosti i dijaloga među njima. Ako uvođenje dvojezičnosti, tj. srpskog jezika i ćiriličnog pisma u službenu uporabu u Gradu Vukovaru u ovom trenutku ne pridonosi razvijanju razumijevanja, solidarnosti, snošljivosti i dijaloga između srpske nacionalne manjine i hrvatskog naroda kao većinskog naroda u Gradu (a to se svakako može iščitati na temelju većine dosad iskazanih javnih reakcija), onda doslovna primjena članka 12. jest treba to priznati poštivanje slova Zakona, ali nije sigurno da je i u duhu toga Zakona i može realno stvoriti neželjene društvene i političke posljedice, koje nas onda mogu vratiti na početak cijele vukovarske priče, tj. na 1990. i 1991. godinu.