E, dragi, to može da bude zanimljivo, ko teorija da je Bog stvorio zemlju s okaminama ugraviranim u stene budući da dinosaurusi nikada nisu postojali - zanimljiv koncept: generatio kao falsificatio - ali to nije moja teologija: ja, na primer, ovako večan, svečan, lep (neki dodaju: i blažen), nikako ne pristajem na taj istorijski pesimizam kojim ti truješ decu, ko Sokrat moralom, i ne mogu da verifikujem ovakav nalaz Kosmičke Komisije za nauk vere i zastranjenja po kojem je povest ljudskoga roda puka hronika propadanja

Kad je riječ o tome da se što više puta spomene čuveni šansonjer, mecena i turoperator s kraja prošlog stoljeća Dalibor Šimpraga ' Grgeč ', odmah mi pada na pamet da je autor " Kravica ", apostrofirani Dalibor ' Icek ' Šimpraga, na radost Slave uskliknuvši: " Tako me dobro jebeš, dilbere moj ", ujedno protagonist one antologijske rečenice i - budući da je in ultima linea uvijek riječ o ovakvoj ili onakvoj stvarnosnoj prozi - ne manje antologijske situacije u kojoj neki čovjek iz Utrina brahijalno zabije šaku do lakta u njegov razlohani, plauzibilni čmar, u kojem rutinski investigativno ispipa neki predmet, ali, pokušavajući ga izvaditi, poput majmuna koji dohvaća sjemenke iz pukotine u deblu, zaboravlja pritom popustiti stisak, što za posljedicu ima sinkopirano Jeliborovo pohotno dahtanje, potom soptanje, možda hroptanje, tko zna, tu, dolje, gdje je poniznost na koljenima očevidno teška, pod banalnim dezinficiranim lavaboom toaleta redakcije ' Globusa ', u kojoj se već treću godine iz blata, infamije, nepismenosti, dima i laži do svjetlosti, profita, ukusa, dobrog odgoja, do gospodskog života (u jednu riječ: kretanje iz tmine u svjetlost) recimo, ex nihilo probija cijeli ta crnožuta kavalkada profila kakav je i sam Dalibor ' Mrmot ' Šimpraga, gojenac prve konjičke gospićke pukovnije " Konji Nilski ", Dalibor Šimpraga ' Opkop ', flantrop i protege Njegove Prirodne Nepogodnosti, El Ninha Panoniusa Pavlinskog, koji se osobno svojim autoritetom zauzeo oko cijele te stvari Šimpragine, da bi se konačno apsolvirala i razriješila na zadovoljavajuć način a ne ovako sramno i bolno, tu, dolje, na koljenima, u treperavoj agoniji neona, na musavom vlažnom keramičkom podu jednog redakcijskog wc-a suočen s brutalnom istinom netom kolonoskopirane intime, koju je Dalibor Šimpraga, kao pravi drug i komunista, kao Jugoslaven, duboko pohranio u sebi, godinama se ustručavajući izbaciti sve to iz sebe i iznijeti, konačno, na svjetlo dana: sve te kutijice tic-tac bombona, aluminijsku felgu od 17 cola, pernicu s likom Šilje umrljanu školskom kredom, nelektorirani rukopis " Nazivi jela u JNA ", fergazer od fiće s prirubnicom i gumigelengom, zgužvanu vrećicu bobi flipsa, punjač za mobitel Nokia 820, album " Životinjsko carstvo ", zubnu protezu Alije Sirotanovića, konzervu sardina od proizvođača iz Postira na otoku Braču, leš posavskog goniča, kajak jednoklek bez vesla, dres Crvene zvezde s potpisom Piksija Stojkovića (nošen), jednogodišnju sadnicu ukrasnog bora i skener Hewlett Packard koji je nedavno nestao iz redakcije, Dalibor je Šimpraga Čimpy zatomio u sebi odveć bolno, samozatajno, do sebeponištenja u usrdnoj predanosti pozivu prijegorno, ničim ne odajući dublji značaj tog svog asketizma i trapljenja, da bi sada sve to mutno u nama eksplodiralo iz magme potisnutog kompleksa sve to intenzivnije, da bi se konačno oslobodilo u magnezijskom bljesku nečuvene iskrenosti: " Unsere sonate war wirklich eine Mondscheinsonate quasi una fantasia, oooooo kako me dobro jebeš, dilbere moj ", prosikće Dalibor Šimpraga ' Pajser ', filantrop i pušikurac s kraja onog, a početka ovog stoljeća, pomislivši kako je Nemanja večan, svečan i lep, a kako je on, auktor " Kravica Andrije Žaje Popluna ", tu, dolje, na koljenima na kojima je svaka poniznost teška, u anesteziji amonijaka i danijelijevskih magli uree iz kojih više ne vidi koliko ni mrtav mrav, da citiramo jednog poljskog jebača koji je dobro znao da iz činjenice da su nam zajedničke psovke i ljubavna zaklinjanja ne valja izvlačiti presmione zaključke, moj Dalibor Dalibor Šimpraga, koji kao kakav čimpanzo lutaš svijetom s tim svojim vinkelblatom pod rukama, kao neki, reći će Krleža, ovejani govnožder.

Prvi član Simvola Vere: postoji samo jedan istiniti Bog koji je svudaprisutan, nepromenljiv, neograničen, sveznajući, večan, bespočetan i beskrajan, duhovan i besmrtan, svemoćan, savršeno dobar, savršeno pravedan.

Zašto netko u hrvatskoj javnosti, osim već nujnog, njegovog ljubičanstva Nemanje, koji je večan, svečan, lep, i previše i nemari za ovozemaljske dane i poslove, ovu frapantnu istinu ne saspe istoj toj hrvatskoj javnosti u netom liftirano lice?

Nemanja, koji je večan, svečan i lep, pri tome neveštastven Ktitor Kosmosa i miljenik mladih štićenica, udovica i klikuša, Car vaseljenske posvudi i vanvasionskih oblasti, blagomirisni Zatornik besova, otalen se ima smatrati parapsiho delijom, što je bilo, jest i bit će Njegov prerogativ.

Zato smo osnovale ovaj klub Nemanjinih groupies, da i javno odamo počast zemlji po kojoj klizi tvoja meka sena, drumovima kojima nečujan prolaziš, vodama u kojima se nevidljiv odražavaš, i vetru koji te milijuje dok hodaš sam posred svih, večan, svečan, lep, dolinom naših suza

Bistre djevojke: na kraj im pameti ne pada žrtvovati svoju netom izborenu komociju, status i standard trajnošću veze; drugim riječima, već sam u vrijeme siječanjskih veleslaloma večan, svečan, lep: slobodan

Bilo kako bilo, ovi pokušaji provociranja živosti na Patologiji obraćanjem Njegovom Veličanstvu najljepšem i najboljem i najpametnijem i na oduševljenje svih žena, majki i udovica pre-potentnom divot-caru koji je večan, svečan i lep a zove se Nemanja Prvovenčani, Ktitor Kosmosa i miljenik Onostranosti, ti su dakle bijedni pokušaji uzaludni koliko i neučtivi: mali ljudeki, a kaj bi vi?

Neposredan razlog sazivanja ovog sabora bilo je širenje Arijeve jeresi (Arije je bio Aleksandrijski sveštenik koji je učio da Isus Hristos nije Bog nego da je stvoren kao i svi ostali ljudi, i da nije večan niti bez greha, iako je najuzvišeniji od svih stvorenja.).

Ja sam naime ekološki svjestan (večan, svečan, lep), pa sam, kao takav, zabrinut za okoliš.

Mislim da je Richards, Keith, sada konačno večan, svečan, lep.

Uzmi nas i celivaj, Care Nemanjo, krive smo i grešne, a ti večan, svečan, lep

Dekart. To znači da treba pisati protiv onih koji imaju odveć poverenja u razum, denuncirati ih kao one koji umiru u oholosti, bez vere, u samodovoljnosti razuma, izvesni u izvesnost razumskih istina, kao da su to jedine istine, jedino moguće istine, večne istine kroz koje, kojima, i razum živi zauvek, večan, bez obzira na to da li Boga ima ili ga nema.

Netko je u publici zapalio bengalku i time dodatno podigao atmosferu. Rokenrol je večan kad su mu deca verna - priopćio je zagrebačkoj publici Cane, s čime se u potpunosti slažem.

Neko će možda pomisliti da večan život znači beskonačno življenje, milione, milijarde godina, bez kraja.

Večan život se zadobija prostim izlaskom iz vremena kao kategorije.

Voda je večna i njen tok je večan.

Na čoveku je da shvati da on nije nikakva ograničena zapremina vode koja tu i tamo za koju godinu nestaje, već da je on sam večan.

Bog je večan i savršen, ima svo vreme ovog sveta.

Ako nam je bližnji ' zlo ' i Bog nam je onda ' zlo ' i ' laž ', i mi ćemo obožavati zlo, obožavaćemo sami sebe, obožavaćemo svoje predstave ' o bogu ', o sebi. (Ovim se ne kaže da treba negirati zlo u drugome čoveku, već da ne treba to zlo potvrđivati kao da je ' večno ', jer večan je samo Bog, Sušta Dobrota.) Kada bližnjeg volimo delom i istinom (Prva Jovanova, 3:18), pokazujemo da smo od Istine, da gledamo i živimo Istinom, Svetlom Života.

A budući da su vreme i prostor u umu, ja sam iznad njih, večan i sveprisutan.

Kao što je opštepoznato, sile su Zla nema tome davno prokazale Lastana: nakon Djeda Mraza pao je i pretposljednji prijatelj nejakih; ostao sam samo ja, blagomirisni Car Nemanja, večan, svečan, lep.

Ciklus rođenja, života i smrti koji se odvija nanovo bez kraja i prestanka, te je dakle večan.

Vladimirko je večan, hriščani čuti čete vi još niste čuli 1/100. U knjizi koju će svet zapamtiti

Po ovim njegovim sposobnostima mi ne možemo znati da li je život konačan ili bekonačan, tj. da li je prostorno ograničen ili neograničen, ali možemo znati da vremenki nije ograničen, tj možemo znati da je trajan, tj. večan.

Mi znamo da je večan po tome što život, da bi postojao, mora sam sebe da uzrokuje uz pomoć svojih fizičkih i psihičkih radnji, tako što naizmenično, ciklično i uvek iznova, mora pomoću svojih fizičkih radnji da uzrokuje psihičke, a zatim, pomoću psihičkih da uzrokuje fizičke.

U tradiciji pravoslavne crkve postoji tzv. apofatička ili negativna teologija, o Bogu možemo da kažemo mnoge stvari, da je dobar, da je večan, da je pravedan, da je beskonačan itd.

Ali, sve to kažu oci, na čelu sa Dionisijem Areopagitom, su relativni pojmovi i oni ne mogu u stvari da nam u potpunosti iskažu tajnu Božansku, zato oci ispred ovih termina stavljaju jedno ' ' iper ' ', na grčkom što znači, ' ' nad ' ', na srpskom, ' ' nad ' ' dobar je Bog, ' ' nad ' ' večan, ' ' nad ' ' suštastven itd.

Bandić je još jednom sasvim očekivano dobio izbore, unatoč svim aferama u kojima je sudjelovao i koje su mu pripisivali, ovo će na prvi pogled ostaviti dojam hvalospjeva Bandiću u stilu Balaševićevog stiha posvećenog Titu " Predamnom on, nasmejan, večan ", no nije to.

Vi znadete da je Nemanja ponajprije nastupio kao Mit ili činjenica: mnogi su se pitali je li moguće da je to jedan čovek, od krvi i mesa, i svi su već mislili da je reč o novoj generaciji tlőnista, kakvoj duhovnoj kabali tajnih vladara sveta, koji iz metafizičkoideologijske fantazme izvode i produciraju ceo jedan svet - Vaseljenu, kadli se ubrzo pokazalo da je to blagomirisno stropoštavanje, jer da je reč vaistinu o jednom jedinom čoveku, koji je večan, svečan i lep, pri tome Ktitor Kosmosa i miljenik mladih štićenica, udovica i klikuša, Nemanja, Car vaseljenske posvudi i vanvasionskih zemalja, drugim rečima - reč je o meni.