Mi, Nemanja, Car Vaseljenski, poznademo raba Božidara Pavlovića kao i svako naše ino stvorenie, tek po čuvenju, kao blagovrednog mrava na večnom božjem gradilištu.
Mi, Nemanja, Car Vaseljenski, poznademo raba Božidara Pavlovića kao i svako naše ino stvorenie, tek po čuvenju, kao blagovrednog mrava na večnom božjem gradilištu.
Ko slavi Boga i Božje Svece, kao prave i istinite, besmrtne ljude, koji iz ovog prolaznog i smrtnog života Bogom Živim pređoše u život večni i besmrtni, taj će se i sam slavom Božjom proslaviti i Bogu i Svetima upodobiti, jer će od Boga biti zajedno sa Svetima proslavljen u večnom Carstvu Nebeskom.
Sveta Krsna Slava upravo i Ima taj Smisao i značaj: da sve nas okupi i sjedini u jednu pravu bratsku Hristovu zajednicu, u Svetu Crkvu kao sabor Božji, k ao sabranje dece Božje, te zato Krsno ime i slavimo u slavu Božju i u čast Svetih, na naše spasenje i oboženje, na očovečenje i ohristovljenje, na bogougodno združenje i sjedinjenje sa njima, našim Slavama, i preko Njih sa Hristom, našom večnom i neprolaznom Slavom.
Zašto smo baš mi, monasi ERP verni Hristu, Kome smo rukama našeg starca duše svoje položili u najsvetijem monaškom i angelskom činu i obrazu, izuzeti od te hrišćanske ljubavi, koja se u Vašim besedama na temu ljubavi izlivala često i na ljude van Crkve i spasenja u njoj, poput Vaših reči na ručku posle hirotonije vladike Jovana Purića u Podgorici 2004. god, upućene prisutnom hodži, kome rekoste da su i oni (muslimani) pod kapom Avramovom, aludirajući pritom da smo i sa njima u nekakvoj bratskoj ljubavi i svezi, ili tokom međuverske konferencije u Peći 2006. godine kada ste Albance muslimane nazvali večnom sabraćom?
1. Prvo, neću da čujem da se raspravlja o klasicizmu i romantizmu kao stilskim epohama, epizodama u večnom kratanju duha do samoga sebe, poglavljima istorije književnosti ili lepih umetnosti etc.
Pogled mi se gubi negde u daljini sve sam bliži večnom miru, spokoju, tišini, gledam lice tako nežno, tvoje usne tako medne, tvoje oči istovremeno pohotne i čedne.
Ili barem nešto umnogom različito od uobičajene predstave o večnom vraćanju kao kozmičkom kruženju.
Nasuprot pitagorovskoj verziji večnog vraćanja (koju je pri prvom pominjanju ismejao kao astrološko praznoverje, prema kojoj je kasnije pokazao više razumevanja, pa čak i blagonaklonosti, da bi se najzad užasnuo od njenih konsekvencija, otkrivši u njoj najekstremniji oblik nihilizma) mladi Niče je razvio tezu o večnom vraćanju kao obećanju i posvećenju najbližeg u najdaljem, kao potpunom prožimanju budućnosti i prošlosti u sadašnjosti.
Pisao je: " Zamišljam toržestvenost i veličinu ovih trenutaka kada, stojeći licem u lice pred večnom, savršenom i nepromenjivom pravdom Oca Nebeskog, Koji kara greh, prinosim u ime svih i za sve jednu bezmernu, svepravednu umilostivljujuću Žrtvu Hrista Sina Božijeg, Koja jedina može da prikloni Boga Oca na milost i iskupi sav svet od pravednog prokletstva i da svima vernima izmoli oproštaj grehova i blagoslov " [ 12 ].
Kroz to su branili jedinu nadu za čoveka i mogućnost njegovog beskrajnog uzrastanja, večnom i nestvorenom blagodaću Božjom.
Uostalom, savršena sitost duše, koja je stvorena za naslađivanje beskrajnim blagom, uslediće, po rečima Psalmopojca, u Večnom Životu: Nasitiću se kad mi se otkrije slava Tvoja (Ps. 17, 15).
Šta reći za jedan ovako pokretljiv znak, koga u krajnjoj liniji ne drži mesto i koji je jedno večno dete, sa večnom željom da se igra.
On je dodao da su ga atraktivnost igara i odnos prema navijačima učinile večnom legendom kluba.
Slično tome, indigo boja Saturna dobijena je iz kadifenog plavetnila ponoćnog neba a razigrana devica predstavlja izlaženje iz toga, ali i kroz to, ka Večnom.
I ako " barokno umetničko delo ne želi ništa drugo osim da traje, pa se celim svojim organizmom okreće večnom ", onda barokna umetnost ispunjenje svoje najvažnije želje, koja želi večnost, zadovoljava u res cogitans, u mišljenju koje je zaustavljeno, koje je zapalo u neživu sebi istost, i koje je tako, kao nepromenljivo, postalo stvar, kameni spomenik koji se podiže na jednom mestu sa koga će zauvek, večno trajući, spominjati na usmrćeni život mišljenja.
Kazna se sastojala u poražavanju čovečanstva večnom smrću.I sada grehovna smrt nastavlja da poražava one koji narušavaju svetu zapovest posta.
Kaj si bliži grobeku tak te nekak mrzlost v duši stiskava i nekak si sve večma sklon večnom živlejnu.
Jer od kako si stekao blaženstvo u nebesnom veselju večnom, mnoge nevolje i stradanja obuzeše vazljubljena ti čeda, i u mnogim nevoljama život provode, jer su ovladani od Izmailćana, i treba nam svima pomoć tvoja.
Pomoću laži đavo je večnom smrću porazio ljudski rod u samom njegovom korenu u praroditeljima njegovim.
Ležerna i bez predrasuda, sa večnom težnjom da bude krajnje neobična i svoja.
Za ovih sedam nedelja čovek se nekako iz sveta okreće sebi, ne svojoj sebičnosti nego onom večnom, najvrednijem u sebi, okreće se svojoj duši.
U troparu Ravnoapostolnoj kneginji Olgi koju istorija naziva " mudrom " rečeno je da je ona uznosila svoj um od vidljive tvari, odnosno od vidljive tvorevine ka nevidljivom i večnom, i da je tako poznala Sazdatelja svega što postoji.
Duhovni razum poučava da se bolesti i druge nevolje koje Bog šalje čoveku, šalju po naročitom Božijem milosrđu, kao gorki isceljujući lekovi bolestima, jer one doprinose našem spasenju i večnom blagostanju mnogo istinitije nego čudesna isceljenja ".
Mora se primetiti da ovakvo ponašanje pre podseća na upravljanje nerazumnim narodom, koje EU zvaničnici pripisuju predsedniku Srbije, i da se pravoslavna javnost pre tretira kao žaba koju treba polako kuvati nego kao zajednica ravnopravnih sudionika u večnom spasenju.
Ove godine su roštiljdžijski štandovi svedeni na pristojnu meru pa se čovek više po povratku kući ne oseća na ćumurkanu, no ukoliko se ovo upristojavanje praznika knjige nastavi, ostaćemo i bez jedine stvari koja se pokazala večnom, imunom na sve promene poetike ili politike.
Kako piše sv. Teofan Zatvornik: " Duh je duša naše duše, pozvana da iznutra podstiče, pokreće dušu, čvrsto povezanu sa telom, da je pokreće prema svetu " gornjemu ", " nebeskom ", večnom.
Kako sam jošte dveiljade i šeste godine, na početku svoga blogojavljanja u agripniji blagovesnog NEMANJE, arhimandrita i heroja Neuma nagovestio, blagodareći svesrdnom trudu Filipa O., samopregornog revnog mrava na večnom božjem gradilištu, spasena je i otrgnuta od Zlog i Zadrtog gotovo cela zaostavština Nemanje, Infernotara, Kapetana Kuke, Budalaj lame i Njegove Načelne Nedokučivosti, silno Dragoga bloga, da o inim avatarima i ne govorimo.
Večni život se hrani i održava večnim dobrom, i večnom pravdom, i večnom istinom, i večnom mudrošću, i večnom svetlošću.
To je ono što Novi zavet čini uvek novim, i novozavetnu istinu uvek novom i večnom.
Jer će On sa njime doći da sudi živima i mrtvima, pravednima i grešnima, pravednike nagrađujući za veru i dela vrline Carstvom Nebeskim, radi kojega su se ovde i podvizavali; a grešnicima uzvraćajući večnom mukom i paklenim ognjem bez svršetka, čije iskustvo neka bi svi mi izbegli i obećana nam besmrtna dobra zadobili, u Hristu Isusu Gospodu našem
Jezikoslovac je web odrednica na kojoj ćemo pokušati u skorije vrijeme objediniti sve varijante i baze koje su trenutno dostupne za hrvatski jezik, kao i što veći broj primjera za iste. Pratite nas i šaljite prijedloge, kako bismo postali centralno mjesto razmjene znanja.
Srdačan pozdrav!
All Rights Reserved © Jezikoslovac.com